Legislator Case Law & Legislation
P-56/2025-10 AI generated

P-56/2025-10 · Općinski sud u Virovitici

Case Number P-56/2025-10
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru od 21. siječnja 2025. godine posl. br. 31 Su-50/2025-2 određen je Općinski sud u Virovitici kao stvarno i mjesno nadležan sud za ovaj predmet, tako da je Općinski sud u Virovitici proveo postupak u ovom predmetu, te je donio meritornu odluku.

Legislator headnote

AI generated

P-56/2025-10 · Općinski sud u Virovitici: Tužitelj navodi da su pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kov-Us- 62/2019 od 14. listopada 2019. 3. tuženik HŽ i 5. tuženik VŽ proglašeni su krivima za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – nedozvoljenom trgovinom u sastavu zločinačkog udruženja – opisano po čl. 329. stavak 1. u svezi članka 264. stavka 1. i čl. 52. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 329. stavku 1. toč. KZ, sve uz primjenu odredbi čl. 51. KZ, Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us- 78/2019 od 28. studenog 2019.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-56/2025-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, (broj P-DO-8/2025), protiv 1. tuženika ĐŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika OŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ozrenu Korušecu, odvjetniku u Bjelovaru, 4. tuženika DŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. tuženika VŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 6. tuženika ŽŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Čačiću, odvjetniku iz Bjelovara, A. K. Miošića 31 i 7. tuženika CŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, 5. tuženika, 6. tuženika te zamjenika punomoćnika 6. tuženika, 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se I-tuženiku UŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II-tuženiku OŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], III-tuženiku HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], IV-tuženiku PŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] V-tuženiku GŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], VI-tuženiku ŽŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i VII-tuženiku MŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 solidarno namire tražbinu u iznosu od 1.633.836,35 EUR (slovima: jedan milijun šestotridesettri tisuće osamstotridesetšest eura i tridesetpet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do 20. listopada 2018. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 1. srpnja te godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I-tuženiku UŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II-tuženiku OŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], III-tuženiku HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], IV-tuženiku PŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] V-tuženiku GŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], VI- tuženiku ŽŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i VII-tuženiku MŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 solidarno namire troškove parničnog postupka u iznosu od 64.024,00 EUR (slovima šezdesetčetiri tisuće dvadesetčetiri eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 1. srpnja te godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru od 21. siječnja 2025. godine posl. br. 31 Su-50/2025-2 određen je Općinski sud u Virovitici kao stvarno i mjesno nadležan sud za ovaj predmet, tako da je Općinski sud u Virovitici proveo postupak u ovom predmetu, te je donio meritornu odluku.

2. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je 7. siječnja 2025. podnijelo tužbu protiv 1. do 7. tuženih, radi isplate naknade štete u iznosu od 1.633.836,35 EUR.

3. Tužitelj navodi da su pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kov-Us- 62/2019 od 14. listopada 2019. 3. tuženik HŽ i 5. tuženik VŽ proglašeni su krivima za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – nedozvoljenom trgovinom u sastavu zločinačkog udruženja – opisano po čl. 329. stavak 1. u svezi članka 264. stavka 1. i čl. 52. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 329. stavku 1. toč. KZ, sve uz primjenu odredbi čl. 51. KZ, Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us- 78/2019 od 28. studenog 2019.

4. tuženik DŽ, 6. tuženik RŽ i 7. tuženik CŽ proglašeni su krivima za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – nedozvoljenom trgovinom u sastavu zločinačkog udruženja – opisano po čl. 329. stavak 1. u svezi članka 264. stavka 1. i čl. 52. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 329. stavku 1. toč. KZ, sve uz primjenu odredbi čl. 51. KZ, Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-36/2019 od 13. veljače 2020. koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-Us 50/2020 od 27. studenog 2020. 1. tuženik ĐŽ i 2. tuženik IŽ proglašeni su krivima za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – zločinačkim udruženjem – opisano i kažnjivo po čl. 328. stavku 1. ZK te kaznenog djela protiv gospodarstva – nedozvoljenom trgovinom u sastavu zločinačkog udruženja – djelo opisano po čl. 264. stavka 1. i čl. 52. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 329. stavku 1. toč. KZ, sve uz primjenu odredbi čl. 51. KZ.

4. Tužitelj navodi da su u sve tri presude, koje su naprijed navedene 1. do 7. tuženici opisani postupanjem na ilegalnom tržištu Republike Hrvatske kupili najmanje 20.516,90 kilograma duhana u listu, bez nadzornih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske čime su oštetili državni proračun RH za najmanje 12.310.140,00 kuna što danas iznosi 1.633.836,35 EUR, s obzirom da je čl. 5. tada važeće Uredbe o visini trošarine na cigarete propisano da trošarina na sitno rezani duhan i ostali duhan za pušenje iznosi 600,00 kuna za 1 kilogram.

5. S obzirom da su se 1. do 7. tuženici sporazumjeli u kaznenom postupku, odnosno priznali krivnju za počinjenje kaznenih djela za koja su osuđeni, a kojim opisom im je upravo gore navedena šteta za Državni proračun stavljena na teret, tužitelj smatra nesporno visini prouzročene štete.

6. Tužitelj je u naprijed navedenim kaznenim odlukama upućen da imovinsko pravni zahtjev ostvaruje u parnici, radi čega smatra da prema čl. 1045. te 1107. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 1229/21, 114/22, 156/22, 155/23) 1. do 7. tuženici odgovaraju solidarno.

7. Tužitelj se je sukladno odredbi čl. 186 A Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora, svi tuženici su taj zahtjev zaprimili, ali se na isti u roku od 3 mjeseca nisu očitovali.

8. Radi naprijed navedenoga tužitelj je predložio da Sud usvoji kao osnovan u cijelosti tužbeni zahtjev naveden u točki I izreke ove presude uz naknadu parničnog troška.

9. Tijekom postupka 1. tuženik ZŽ, 2. tuženik FŽ, 3.tuženik AŽ i 4. tuženik DŽ nisu dali odgovor na tužbu.

10. 5. tuženik EŽ je na ročištu održanom 22. svibnja 2025. godine dao odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, navodeći da s tim predmetom nema nikakve veze.

11. 6. tuženik RŽ je u podnesku od 9. veljače 2025. godine, opreza radi, osporio osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti, navodeći da je u odnosu na njega Upravni sud u Osijeku donio presudu kojom je poništeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje Ministarstva financija vezano za utvrđivanje obveze 6. tuženika za plaćanje trošarina radi čega je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u odnosu na 6.tuženika, te da sud obveže tužitelja da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

12. 7. tuženik JŽ je u svom odgovoru na tužbu prigovorio mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Virovitici, te je predložio da se spis uputi mjesno nadležnom Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, te se je u potpunosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, i to kako osnovi, tako i visini tužbenog zahtjeva. 7. tuženik priznaje da je proglašen krivim pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu Kov-Us-78/2019 od 28. studenoga 2019. godine, ali navodi da nikada nije dobio zahtjev za mirno rješenje spora, te smatra da se radi o presuđenoj stvari, ne navodeći razloge za to, ali smatra da je imovinska korist koju je stekao kaznenim djelom 7. tuženik novčani iznos od 2.200,00 kuna. Radi naprijed navedenoga predložio je odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

13. Među strankama nije sporno da su 3. tuženik AŽ i 5. tuženik EŽ, pravomoćnim presudama Županijskog suda u Zagrebu br. Kov-Us- 62/2019 od 14. listopada 2019. proglašeni krivima za počinjenje kaznenog djela koje im se stavlja na teret, dok su pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Kov-Us-78/2019 od 28. studenoga 2019. 4. tuženik DŽ, 6. tuženik RŽ i 7. tuženik CŽ proglašeni krivima za počinjenje kaznenog djela koje im se stavlja na teret, dok su pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Kov-Us-36/2019 od 13. veljače 2020., koja je preinačena u odluci o kazni, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kž-Us- 50/2020 od 27. studenoga 2020. 1. tuženik ZŽ i 2. tuženik FŽ proglašeni krivima za počinjenje kaznenih djela koja su im stavljena na teret, a u sve tri naprijed navedene presude radi se o zločinačkom udruženju.

14. Među strankama je sporna pravna osnova, te opseg i visina nastale štete.

15. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u presude (str. 6-211), u rješenje Ministarstva financija od 4. srpnja 2023. (str. 234-235) te presudu Upravnog suda u Osijeku od 29. ožujka 2023. (str. 236-241), pročitan je iskaz 5. tuženika EŽ (str. 250), te 6. tuženika RŽ (str. 251).

16. Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

17. U odgovoru na tužbu 7. tuženik CŽ je istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, tako da je sud prvenstveno odlučio o tom prigovoru na način da ga je odbio kao neosnovan i meritorno presudio o postavljenom tužbenom zahtjevu.

18. Naime, sukladno odredbi čl. 196. ZPP-a, evidentno je da su 1. do 7. tuženici suparničari, s obzirom da njihova prava i obveze proističu iz iste činjenične i pravne osnove, odnosno radi se o bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

19. Člankom 50. ZPP-a je propisano da ako je jednom tužbom tuženo više osoba, a za njih ne postoji mjesna nadležnost istoga suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika, a ako među njima ima glavnih i sporednih obveznika, sud koji je mjesno nadležan za koga od glavnih obveznika. S obzirom da u konkretnom slučaju ne postoji mjesna nadležnost istog suda za sve tuženike, nadležan je prvenstveno bio Općinski sud u Bjelovaru, s obzirom da su 1. do 4. tuženici s područja nadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru, a nakon delegacije nadležnosti odlukom predsjednika Županijskog suda u Bjelovaru, nadležan je Općinski sud u Virovitici.

20. 7. tuženik CŽ, u odgovoru na tužbu navodi da nikada nije dobio Zahtjev za mirno rješenje spora. Ovakva tvrdnja MŽ nije točna jer je iz Zahtjeva za mirno rješenje spora (str. 180-181) vidljivo da je CŽ taj zahtjev zaprimio 6. kolovoza 2024., što je sud utvrdio uvidom u dostavnicu i povratnicu (str. 192-193).

21. Sud je uvidom u dostavnice i povratnice Zahtjeva za mirno rješenje spora utvrdio da su i svi ostali tuženici taj zahtjev i zaprimili, što je vidljivo iz dostavnica i povratnica (str. 182-197).

22. 7. tuženik CŽ nadalje navodi da se radi o presuđenoj stvari, međutim na tu svoju tvrdnju nije predložio nikakav dokaz kojim bi tu svoju tvrdnju dokazao, odnosno tijekom postupka nije dokazao da je već ranije vođen neki drugi postupak u svezi istog tužbenog zahtjeva i među istim strankama, tj. da postoji objektivni i subjektivni identitet spora u predmetu P-56/2025 i nekom drugom predmetu, tako da je sud ovaj prigovor 7. tuženika odbio kao neosnovan.

23. U odgovoru na tužbu 7. tuženik CŽ naveo je da je on odgovoran samo za novčani iznos prouzročene štete od 2.200,00 kuna, a o tom dijelu u kojem CŽ osporava tužbeni zahtjev tužitelja, sud će obrazložiti u nastavku postupka.

24. S obzirom da je sud prethodno riješio prigovor mjesne nenadležnosti, prigovor presuđene stvari, te je utvrdio da su svi tuženici primili zahtjev za mirno rješenje spora na koji se nisu očitovali, sud je meritorno riješio o postavljenom tužbenom zahtjevu na slijedeći način.

25. Sud je prije svega utvrdio pravnu osnovu postavljenog tužbenog zahtjeva za naknadu štete, a ona proizlazi iz pravomoćnih presuda Županijskog suda u Zagreb posl. br. Kov-Us-62/2019 od 14. listopada 2019., Kov-Us-78/2019 od 28. studenoga 2019. i K-Us-36/2019 od 13. veljače 2020., koja je preinačena u odluci o kazni, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kž-Us-50/2020 od 27. studenoga 2020., a činjeničnim opisom kaznenog djela u sve tri naprijed navedene presude utvrđeno je da su 1. do 7. tuženici na ilegalnom tržištu Republike Hrvatske kupili najmanje 20.516,90 kilograma duhana u listu, bez nadzornih markica Ministarstva financija RH čime su oštetili državni proračun Republike Hrvatske za iznos od najmanje 12.310.140,00 kuna što danas iznosi 1.633.836,35 EUR, s obzirom da je čl. 5. tada važeće Uredbe o visini trošarine na cigarete, sitno rezani duhan i ostali duhan za pušenje Vlade RH (NN 109/2016) propisano da trošarina na sitno rezani duhan i ostali duhan za pušenje iznosi 600,00 kuna za 1 kg, čime je utvrđena uz pravnu osnovu i visina nastale štete. Pri tome sud navodi da su 1. do 7. tuženici priznali krivnju i sporazumjeli se u kaznenom postupku, tako da sud smatra da naprijed navedeni iznos nastale štete za tužitelja ne treba posebno utvrđivati. Pri tome sud ne prihvaća tvrdnju MŽ da je on odgovoran za samo 2.200,00 kuna nastale štete, s obzirom da je i u odnosu na njega štete već utvrđena u kaznenom postupku. Pri tome, činjenica da su presudom Upravnog suda u Osijeku br. 4 Us 1-1424/2022-8 od 29. ožujka 2023. poništeno prvostupanjsko i drugostupanjsko Rješenje Ministarstva financija RH (str. 236-241), ne znači da je u odnosu na 7. tuženika utvrđen drugi iznos naknade štete, već jednostavno ta šteta Rješenjem Ministarstva financija RH nije utvrđena, s obzirom da su i prvostupanjsko i drugostupanjsko Rješenje ukinuti, tako da to nije relevantno za utvrđenje visine štete u ovom postupku, tim više jer je i CŽ postigao sporazum tijekom kaznenog postupka i priznao kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

26. Sud smatra da odgovornost 1. do 7. tuženik proizlazi iz čl. 107. Zakona o obveznim odnosima, odnosno za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno, odgovaraju svi sudionici solidarno, dok je st. 4. istog čl. propisano da kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba, koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno dok je st. 3. istog čl. propisano da solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu i osobe koje su prouzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti.

27. Osim toga, niti jedan od tuženika nije predložio niti jedan dokaz radi utvrđenja eventualno drugačijeg iznosa visine nastale štete, tako da sud te dokaze nije niti mogao provesti, odnosno sud je utvrdio kao visinu štete onu koja je utvrđena u kaznenom postupku koji je vođen protiv 1. do 7. tuženih uz primjenu Uredbe o visini trošarine na cigarete, sitno rezani duhan i ostali duhan za pušenje Vlade RH.

28. Odgovornost 1. do 7. tuženih za nastalu štetu proizlazi iz čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, kojim je propisano da tko drugome prouzroči štetu dužan ju je i nadoknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U konkretnom slučaju 1. do 7. tuženici su krivi za nastalu štetu a to proizlazi iz naprijed navedenih presuda Županijskog suda u Zagrebu, tijekom kojim postupaka su tuženici svoju krivnju priznali.

29. Sukladno odredbi čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastale štete. S obzirom da je sud već prethodno obrazložio visinu prouzročene imovinske štete u iznosu od 1.633.836,35 EUR je na taj iznos glavnice obvezao tuženike da plate i zakonsku zateznu kamatu, temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, na način naveden u točci I. izreke ove presude.

30. Radi naprijed navedenoga presuđeno je kao tu točci I. izreke ove presude.

31. Temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tuženici su dužni tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 64.024,00 EUR.

32. Navedeni trošak odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 16.006,00 EUR, na sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 16.006,00 EUR, na zastupanje na ročištima dana 11. ožujka 2025. i 22. svibnja 2025. u iznosu od 16.006,00 EUR za svako pojedino ročište, što ukupno daje iznos od 64.024,00 EUR, radi čega je presuđeno kao točci II. izreke ove presude.

U Virovitici 2. srpnja 2025.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti:

1. Tužitelj – Republika Hrvatska, zastupana po ODO u Virovitici, Tomaša Masaryka 1, Virovitica – na broj P-DO-8/2025

2. 1. tuženik ĐŽ, [adresa]

3. 2. tuženik IŽ, [adresa]

4. 3. tuženik HŽ, [adresa], putem punomoćnika

Ozrena Korušeca, odvjetnika u Bjelovaru

5. 4. tuženik DŽ, [adresa]

6. 5. tuženik VŽ, [adresa]

7. Za 6. tuženika RŽ – odvjetnik Hrvoje Čačić, A.K.Miošića 32, Bjelovar

8. 7. tuženik CŽ, [adresa]