Revr-161/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 161/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, Ljubice Munić i mr. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz S., koga zastupa Ž. A., odvjetnik iz K., protiv tuženih 1. Županija sisačko-moslavačka, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Sisku, Građansko-upravni odjel, 2. Grada Kutine, koga zastupa Ž. M., 3. Općine Popovača i 4. Općine Velika Ludina, obje zastupane po Đ. D.-G., odvjetnici iz K., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Sisku od 11. listopada 2001. godine broj Gž-619/01, kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Kutini od 20. veljače 2001. godine broj P-163/00, u sjednici održanoj dana 18. ožujka 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija, pa se ukida presuda i rješenje Županijskog suda u Sisku od 11. listopada 2001. godine broj Gž-619/01 i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Županijski sud u Sisku, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 11. listopada 2001. godine broj Gž-619/01 preinačio presudu Općinskog suda u Kutini od 20. veljače 2001. godine broj P-163/00, kojom su poništeni odluka Općine Kutina broj 114-04/91-01/1, Ur.br. 2143-08-02-91-14 od 29. ožujka 1991. godine, te drugostupanjska odluka broj Up-II-114- 04/91-01/1, Ur.br. 2143/01-05-91-7 od 15. svibnja 1991. godine, kojima je tužitelju I. V. prestao radni odnos danom 27. ožujkom 1991. godine na radnom mjestu referenta za upravno- pravne poslove i stambene poslove u Zavodu za urbanizam, te je utvrđeno da je tužitelju radni odnos prestao sa danom 20. svibnjem 1998. godine, tj. sa danom stupanja tužitelja u invalidsku mirovinu, te je isto tako u toč. 2. izreke utvrđeno, da tužitelju I. V. pripadaju sva prava iz radnog odnosa počevši od 27. ožujka 1991. godine pa do 20. svibnja 1998. godine i to pravo na plaću, kroz navedeno razdoblje, regres za godišnji odmor, božićnicu, kao i druga primanja ako ih je bilo, što bi mu tužena Županija sisačko-moslavačka bila dužna platiti, kao i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 6.642,00 kn.

Istom presudom tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom, kako je prije označen protiv tuženih Grada Kutine, Općine Popovača i Općine Velika Ludina i naloženo mu je da tim tuženima nadoknadi parnični trošak u svoti od 2.440,00 kn.

Drugostupanjski sud je pobijanom presudom i rješenjem spomenutu prvostupanjsku presudu preinačio na način da je tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom, kojim je tužitelj tražio utvrđenje da mu pripadaju sva prava iz radnog odnosa, počevši od 27. ožujka 1991. godine do 20. svibnja 1998. godine i to pravo na plaću kroz navedeno razdoblje, regres za godišnji odmor, božićnicu, kao i druga primanja ukoliko ih je bilo, te isplatu toga od tuženih Sisačko- moslavačke županije, Grada Kutine, Općine Popovača i Općine Velika Ludina. Ujedno je tužitelju naloženo da tuženima Općini Popovača i Općini Velika Ludina nadoknadi parnični trošak u svoti od 2.440,00 kn. Dalje je drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu preinačio na način da je svojim rješenjem odbacio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu gdje traži poništenje odluke Općine Kutina, kako prvostupanjske broj 114-04/91-01/1, Ur.br. 2143-08-02-91-14 od 29. ožujka 1991. godine, tako i drugostupanjsku odluku Klasa: Up-II-114-04/91-01/1, Ur.br. 2143-01-05-91-7 od 15. svibnja 1991. godine, kojima je tužitelju prestao radni odnos s danom 27. ožujkom 1991. godine na radnom mjestu referenta za upravne poslove i stambene poslove u Zavodu za urbanizam, te se utvrđuje da je tužitelju radni odnos prestao sa danom 28. svibnjem 1998. godine, tj. sa danom stupanja tužitelja u invalidsku mirovinu.

Protiv te presude izjavio je reviziju tužitelj, ne navodeći posebno razloge za izjavljivanje revizije, a iz sadržaja revizije proizlazi da je revizija izjavljena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. Revident naime navodi, da je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbacio tužbeni zahtjev usmjeren na poništenje odluka o prestanku radnog odnosa iako za to u sadržaju spisa nije imao uopće osnova, jer je tužba podignuta u zakonskom roku. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku odluku na način da prihvati tužbeni zahtjev.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija protiv drugostupanjske odluke je osnovana.

Ispitujući pobijanu drugostupanjsku odluku u smislu čl. 386. u svezi sa čl. 400. st. 4. i 508. st. 1. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, ovaj sud smatra da je ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13., naročito zbog toga jer su razlozi drugostupanjske odluke iznijeti u obrazloženju u suprotnosti sa sadržajem spisa.

Naime, drugostupanjski sud svoju odluku temelji na zaključku, da je tužitelj tužbu podigao nakon isteka roka iz čl. 83. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91, 26/93 i 29/94, dalje ZOPRO).

Prema odredbi čl. 83. ZOPRO-a radnik koji nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog tijela u organizaciji ili ako to tijelo ne donese odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva odnosno prigovora, ima pravo u idućem roku od 15 dana tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom, a zaštitu pred nadležnim sudom ne može tražiti radnik koji prethodno nije tražio zaštitu prava pred nadležnim tijelom u organizaciji osim prava na novčanu tražbinu. Sud zaključuje da je tužitelj tužbu podigao nakon isteka propisanog roka.

Iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj tužbu podigao 24. svibnja 1991. godine, a drugostupanjsko rješenje disciplinske komisije Općine Kutina, kojim je odbijena žalba tužitelja protiv rješenja od 29. ožujka 1991. godine Klasa: 114-04/91-01/1, Ur.br. 2143-08-02- 91-14, kojim je tužitelju izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa zbog teže povrjede dužnosti i radnih obveza zloupotrebom prava korištenja bolovanja donijeto je 15. svibnja 1991. godine, Klasa: Up-II-114-04/91-01/1, Ur.br. 2143-01-05-91-7. Dakle, od dana kada je donijeto drugostupanjsko rješenje koje je predmet tužbe do dana podizanja tužbe proteklo je 8 dana. Zbog toga prekluzivni rok od 15 dana nije mogao nikako proteći. Drugostupanjska odluka opet nedvojbeno navodi na zaključak da je tužitelj zatražio zaštitu svog prava u smislu čl. 83. ZOPRO-a.

Prema tome, razlozi pobijane drugostupanjske odluke u suprotnosti su sa sadržajem spisa.

Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 394. ZPP prihvatio reviziju i ukinuo drugostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 18. ožujka 2004. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.