Rev-722/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 722/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari 1.tužitelja Ž. R. iz Z., i 2.tužiteljice R. R. iz Z., oboje zastupanih po punomoćniku Z. N., odvjetniku iz Z., protiv 1.tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, Građansko-upravni odjel, 2.tužene Općine Donji Lapac, i 3.tuženika T. V. iz D. L., radi iseljenja, predaje u posjed i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Gospiću broj Gž-314/08 od 18. siječnja 2010., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Korenici broj P-16/07 od 2. siječnja 2008., 2. ožujka 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom i rješenjem Općinskog suda u Korenici broj P-16/07 od 2. siječnja 2008. naloženo je 1.tuženoj Republici Hrvatskoj isplatiti tužiteljima iznos 48.924,54 kn sa zateznim kamatama počev od 1. listopada 2003. do isplate, dok je u odnosu na 1.tuženika Republiku Hrvatsku odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 90.227,30 kn sa zateznim kamatama počev od 1. listopada 2003. do isplate, te za iznos 73.441,27 kn sa zateznim kamatama počev od 12. travnja 2007. do isplate, kao što je i odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 2.tuženu Općinu Donji Lapac i 3.tuženika T. V. za isplatu tužiteljima iznosa 139.151,88 kn sa zateznim kamatama počev od 1. listopada 2003., te iznos 73.441,27 kn sa zateznim kamatama počev od 12. travnja 2007. do isplate i naloženo 1.tuženoj Republici Hrvatskoj naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu 5.301,65 kn, a u odnosu na tužbeni zahtjev kojim je zatraženo iseljenje tuženika i predaju u posjed nekretnina k.č.br. 403, 383/1, 383/2, 397, 399, 400/2, 1903, 1904, 1905, 1906, 1907 i 2258 k.o. D. L. utvrđeno da je tužba povučena.

Presudom Županijskog suda u Gospiću broj Gž-314/08 od 18. siječnja 2010. odbijene su žalbe tužitelja i 1.tužene, te je potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem i odbijajućem dijelu, dok je preinačena u odluci o parničnom trošku tako da je naloženo 1.tuženoj tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu 6.994,78 kn.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku, predloživši njezino preinačenje usvajanjem čitavog tužbenog zahtjeva podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta drugom prvostupanjskom sudu izvan područja nadležnosti Županijskog suda u Gospiću.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Predmet ovog spora je zahtjev 1.tužitelja Ž. R. i 2.tužiteljice R. R. protiv 1.tužene Republike Hrvatske, 2.tužene Općine Donji Lapac i 3.tuženika T. V. za isplatu im naknade štete zbog nemogućnosti korištenja njihovih nekretnina u D. L., u razdoblju od 1. listopada 2000. do 2. svibnja 2005..

Revidenti pobijaju odbijajući dio drugostupanjske presude u odnosu na 1.tuženu Republiku Hrvatsku za iznos 163.668,57 kn, a u odnosu na 2.tuženu i 3.tuženika za iznos 212.593,15 kn.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Tužbom zatražene isplate novčanih iznosa s osnova naknade štete jesu djeljive obveze iz čl. 412. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), a koja odredba se na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05) primjenjuje na ovaj spor.

Prema odredbi st. 2. čl. 412. ZOO-a kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, obveza se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drugačija podjela i svaki od njih odgovara za svoj dio obveze.

Prema odredbi st. 3. čl. 412. ZOO-a kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika, potraživanje se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije što drugo određeno i svaki vjerovnik može zahtijevati samo svoj dio potraživanja.

Polazeći od odredbe čl. 412. st. 3. ZOO-a, te činjenice da u odnosu na odbijeni zahtjev glede 1.tužene Republike Hrvatske za isplatu iznosa 163.668,57 kn na strani vjerovnika su dva tužitelja, to znači da se taj iznos dijeli među njima na jednake dijelove, tako da tražbina svakog od tužitelja iznosi 81.834,28 kn, što je ujedno vrijednost predmeta spora zahtjeva svakog od tužitelja. Kako dakle pobijani dio presude kojim su odbijeni zahtjevi svakog od tužitelja u odnosu na 1.tuženu ne prelazi 100.000,00 kn, znači da u odnosu na taj dio pobijajuće drugostupanjske presude nije dopuštena tzv. redovna revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

Polazeći od odredbe čl. 412. st. 2. i 3. ZOO-a, te činjenice da u odnosu na odbijajući zahtjev tužitelja glede 2. i 3.tuženika za isplatu im iznosa 212.593,15 kn su na strani vjerovnika dva tužitelja i na strani dužnika dva tuženika, to znači da se taj iznos dijeli među njima u smislu da tražbina svakog od tužitelja iznosi 106.246,57 kn, pri čemu se taj iznos kao djeljiva obveza dijeli na dva tuženika, što znači da pobijani odbijajući iznosi tražbina svakog od tužitelja u odnosu na svakog od tuženika iznosi 53.123,28 kn, dakle ne prelazi vrijednosni limit za dopuštenost redovne revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

Dakle, revizija ukoliko je podnesena kao redovna je nedopuštena, te ju je trebalo odbaciti na temelju odredbe čl. 386. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava trebalo preispitati sudsku praksu,

time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Podnoseći reviziju, a kao izvanrednu, tužitelji postavljaju pravno pitanje držeći da odluka u sporu ovisi o odgovoru na to pitanje, a koje da je važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. Pri tome kao sporno pravno pitanje navode:

- postupovno pitanje primjene u sudskom postupku upravnog akta koji nije na snazi,

- postupovno pitanje ocjene upravnog akta koji nije na snazi s gledišta pravilno utvrđenih činjenica i nadležnosti upravnog tijela za donošenje takvog akta kao prethodno pitanje u sudskom postupku,

- materijalnopravno pitanje primjene Zakona o područjima posebne državne skrbi na imovinu državljana Republike Hrvatske na tom području, a koji su imali prebivališta izvan tog područja, a unutar Republike Hrvatske, da nisu napustili Republiku Hrvatsku za vrijeme Domovinskog rata,

- materijalnopravno pitanje primjene odluke o visini naknade vlasnicima za pretrpljenu štetu, odnosno ograničenje visine novčane naknade iz ove odluke, odnosno pitanje neustavnosti i nezakonitosti iste odluke,

- postupovno pitanje ustrojstva i nadležnosti Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine Općine Donji Lapac, odnosno čije je to bilo tijelo.

Od ovako, široko postavljenih pravnih pitanja, a koja su načelne naravi, moguće da i ovisi odluka u ovom sporu, no zašto bi ta pitanja bila važna za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, u reviziji nije obrazloženo, a bez čega nije moguće ni ocijeniti jesu li ta pitanja važna za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. Ovo posebno što se u reviziji određeno ne upire na različita stajališta drugostupanjskih županijskih sudova o tim pitanjima, odnosno ne ukazuje se na konkretnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojoj bi bilo izraženo suprotno pravno shvaćanje od onog izraženog u revizijom pobijanoj presudi.

Kako dakle podnesena revizija ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, a koje trebaju biti kumulativno ispunjene, istu je trebalo odbaciti kao nedopuštenu, sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 2. ožujka 2011.

Sutkinja:

Katarina Buljan, v.r.