Rev-1478/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak Radej i Vjere Delić kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja M.R. iz P., sada sa stanom u S., koga zastupa H.U., odvjetnik u S., protiv tužene Osnovne škole I.R. - S. " P., sa privremenim sjedištem u M., koju zastupa A.B., odvjetnica u S., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 31. siječnja 1995., br. Gž 127/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku od 4. studenog 1994., br. P 109/94, u sjednici održanoj dana 15. lipnja 1995.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1478/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U postupku nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, dalje ZPP) na koju ovaj sud temeljem odredbe čl. 386. istoga zakona pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1478/1995-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak Radej i Vjere Delić kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja M.R. iz P., sada sa stanom u S., koga zastupa H.U., odvjetnik u S., protiv tužene Osnovne škole I.R. - S. " P., sa privremenim sjedištem u M., koju zastupa A.B., odvjetnica u S., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 31. siječnja 1995., br. Gž 127/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku od 4. studenog 1994., br. P 109/94, u sjednici održanoj dana 15. lipnja 1995.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužene odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje tužene kojom je tužitelju izrečen prestanak radnog odnosa zbog pet uzastopnih dana neopravdanog izostanka s radnog mjesta.
Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužena zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.
U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio osnovanost revizijskih navoda i predložio njeno odbijanje.
Nadležno državno odvjetništvo o reviziji se nije izjasnilo.
Revizija nije osnovana.
U postupku nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, dalje ZPP) na koju ovaj sud temeljem odredbe čl. 386. istoga zakona pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da se kao nezakonite ponište odluke tužene kojima mu je izrečen prestanak radnog odnosa sa danom 1. 7. 1994. zbog toga što je neopravdano izostao s posla u vremenu od 1. 7. 1994. do 1. 8. 1994.
Odredbom čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa propisano je da radniku prestaje radni odnos bez njegove suglasnosti ako je neopravdano izostao s posla pet radnih dana uzastopce. Iz citirane odredbe slijedi da radni odnos po ovoj zakonskoj osnovi može prestati tek kad nastupi zakonski razlog, dakle, kad radnik neopravdano izostane s posla pet uzastopnih radnih dana. Prije nego protekne pet uzastopnih radanih dana neopravdanog izostanka s posla, zakonski razlog prestanka radnog odnosa ne nastupa pa ni radni odnos radnika ne može prije toga zakonito prestati. U konkretnom slučaju to znači da je radni odnos tužitelja mogao prestati tek dana 6. 7. 1994. godine. Kako je, međutim, radni odnos tužitelja prema pobijanoj odluci tužene prestao sa danom 1. 7. 1994. godine, to je ova odluka nezakonita. Stoga su sudovi, udovoljivši tužbenom zahtjevu tužitelja za njeno poništenje pravilno primijenili citiranu materijalno pravnu odredbu.
Kako je odluka tužene o prestanku radnog odnosa tužitleju od 1. 7. 1994. poništena kao nezakonita, pravilna je odluka sudova da je tužena dužna vratiti ga na rad, slijedom čega mu pripadaju i prava iz radnog odnosa. Ukoliko je pak tužitelj doista neopravdano izostao sa rada u 7. mjesecu 1994. godine (što u ovom postupku kao neodlučno nije utvrđivano), to može, u skladu sa iznesenim pravnim shvaćanjem biti zakonski razlog prestanka radnog odnosa.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP. Visina troška koju je tužena dužna naknaditi tužitelju je očiglednom omaškom u pisanju dosuđena u iznosu od "4.400,00 kn" umjesto 440,00 kn. Naime, i sam tužitelj je tražio naknadu parničnog troška u iznosu od 440,00 kn a koji trošak priznaje i tužena u reviziji. Stoga že prvostupanjski sud ovaj nedostatak otkloniti rješenjem o ispravljanju presude (čl. 342. st. 1. ZPP).
Slijedom iznesenog nije ostvaren niti jedan od revizijskih razloga pa je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 15. lipnja 1995.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent
/Štefica Klepac/