Rev-2328/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2328/2016-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice M. J. iz O., koju zastupa punomoćnik H. G., odvjetnik u O., protiv tuženice-protutužiteljice K. A. iz O., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnica u O., radi uklanjanja garaže i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice-protutuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2645/2012-2 od 20. studenog 2014. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-834/09-58 od 28. listopada 2011., u sjednici održanoj 13. studenoga 2019.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice-protutuženice te se ukida presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2645/2012-2 od 20. studenog 2014. u dijelu kojim je žalba tužiteljice odbijena, te presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-834/09-58 od 28. listopada 2011., u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje stjecanja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kao i u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, pa se u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se naloži tuženici da s parcele k.č.br. 9903/19, k.o. O. koja je u vlasništvu tužiteljice ukloni izgrađenu garažu ili da tužiteljici isplati 4.000,00 – 5.000,00 Eura, protuvrijednost u kunama na dan isplate, te da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 17.220,00 kuna.

Istom presudom prihvaćen je protutužbeni zahtjev kojim se traži da se utvrdi da je tuženica-protutužiteljica (dalje: tuženica) dosjelošću stekla pravo vlasništva na 1/18 dijela k.č.br. 9903/19 upisane u zk. ul. 8355, k.o. O. koji suvlasnički dio u naravi predstavlja garažu površine cca 34 m[2] , što je tužiteljica dužna priznati te tuženici izdati tabularnu ispravu podobnu za upis njenog prava vlasništva u zemljišnim knjigama koji ispravu će u protivnom zamijeniti presuda.

Prvostupanjskom presudom također je naloženo tužiteljici platiti tuženici iznos od 500,00 Eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju H. na dan plaćanja zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2008. kao i nadoknaditi joj parnične troškove u iznosu od 15.252,00 kuna.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim tužiteljica traži uklanjanje navedene garaže ili isplatu iznosa od 4.000,00 – 5.000,00 Eura, te u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva i upis u zemljišne knjige, a preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tužiteljici platiti tuženici iznos od 500,00 Eura sa zateznom kamatom te je u tom dijelu protutužbeni zahtjev odbijen.

Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se drugostupanjska presuda ukine u dijelu kojim je pravomoćno prihvaćen protutužbeni zahtjev i odbijeni tužbeni zahtjevi.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Utvrđeno je da je tuženica dosjelošću te građenjem njenih pravnih prednika garaže na zemljištu tužiteljice stekla pravo vlasništva na onom dijelu zemljišta na kojem se nalazi garaža što predstavlja 1/18 prava vlasništva na cijeloj nekretnini upisanoj na tužiteljicu. Zbog toga je citirani tužbeni zahtjev prihvaćen te odbijen tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži uklanjanje garaže.

Novčani zahtjev tužiteljice odbijen je jer je ocijenjeno da je potraživanje tužiteljice zastarjelo.

Revizija je podnesena zbog pravnog pitanja kojim tužiteljica pita može li se tužiteljicu-protutuženicu kao knjižnu samovlasnicu nekretnine obvezati na izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava suvlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji predstavlja pojedinačno određenu stvar (garažu), a da se prije toga ne provede postupak diobe katastarske čestice na kojoj je izgrađena garaža i ne izmijeni zemljišnoknjižno tijelo otpisom navedene katastarske čestice.

Navedeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2 ZPP) jer se odluke nižestupanjskih sudova temelje na pravnom shvaćanju koje je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovog revizijskog suda (vidjeti presudu ovog suda poslovni broj Rev-x 1075/12 od 29. siječnja 2014. na koju se tužiteljica u reviziji poziva).

Dakle, iz izloženog proizlazi da protutužiteljica svoj zahtjev zasniva na činjeničnoj osnovi temeljem zakona na stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine protutuženice koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar (čl. 5. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98 i dr. – dalje: ZV). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran pa ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo je prestalo, te materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar.

Dakle, stjecanjem vlasništva do kojeg je u konkretnom slučaju, prema činjenicama koje su utvrđene u postupku koji je prethodio reviziji, nije nastalo suvlasništvo već je stečeno vlasništvo na pojedinačno određenoj stvari.

Ispravno postavljen protutužbeni zahtjev trebao bi glasiti u odnosu na zemljište koje je shodno odredbi čl. 5. st. 1. ZV može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojenu katastarsku česticu). Ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušteni određen treba prihvatiti i zahtjev kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, prema parcelacijskom elaboratu kojeg treba izraditi, iako taj elaborat nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva koji eventualno bude prihvaćen na temelju takvog elaborata stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pod pretpostavkama iz odredbe čl. 161. st. 1. toč. 3. Zakona o prostornom uređenju - „Narodne novine“ broj 153/13), te dalje time, u koliko su ispunjene i ostale pretpostavke, otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (čl. 145. – 162. ZZK, odnosno Zakona o zemljišnim knjigama - „Narodne novine“ broj 91/96 i dr.) upis vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZV).

Iznesenim razlozima odgovoreno je na pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, dakle, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo prihvaćanjem spornog protutužbenog zahtjeva, a s obzirom na to da o osnovanosti protutužbenog zahtjeva ovisi i osnovanost tužbenog zahtjeva (uklanjanje garaže i isplata naknade za dio nekretnine tužiteljice koji će eventualno biti otpisan) ukinute su odluke nižestupanjskih sudova u dijelovima označenim u izreci ovoga rješenja.

Nije bilo uvjeta za preinačenje tužbenog zahtjeva jer sve odlučne činjenice nisu utvrđene, pa se odluka temelji na odredbi čl. 385. st. 2. ZPP.

S obzirom da su nižestupanjske presude ukinute u dijelu koji se odnosi na glavni zahtjev ukinuta je i odluka o troškovima postupka, a odluka o troškovima revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Postupak treba nastaviti u skladu sa shvaćanjima izraženim u ovoj odluci te donijeti zakonitu odluku o tužbenim zahtjevima, a treba napomenuti i to da novčani tužbeni zahtjev tužiteljice (traži isplatu iznosa od 4.000,00 – 5.000,00 Eura, protuvrijednost u kunama), nije određen pa u tom dijelu treba postupiti prema odredbi čl. 109. st. 1. ZPP.

Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 13. studenoga 2019.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.