Legislator Case Law & Legislation
II Kž-14/2011-4 AI generated

Criminal appeal dismissed; detention extended due to high risk of reoffending and lack of evidence to challenge it.

Case Number II Kž-14/2011-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the first-instance court's decision to extend pre-trial detention. The appellant argued for release, but the court upheld the detention based on a serious charge of attempted murder, a psychiatric assessment indicating high future danger, and a history of violent behavior. The court ruled that at this procedural stage, the appellate body cannot re-evaluate the facts or legal qualification of the crime, only verifying the continued necessity of detention measures.

Legislator headnote

AI generated

čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP; čl. 398. st. 3. i 4. ZKP: The appellate court may extend pre-trial detention if specific circumstances justify a continued risk of reoffending, provided it does not re-examine the factual findings or legal qualification of the crime established in the indictment.

Keywords

AI generated
pre-trial detention extension risk of reoffending psychiatric assessment appellate review scope indictment validity

Cited Legislation

AI generated
čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP
iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.
čl. 398. st. 3. ZKP
ZKP, nije utvrdio povrede navedene u toj odredbi, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci.
čl. 398. st. 4. ZKP
čl. 91. toč. 1. KZ
čl. 33. KZ
u vezi čl. 33. KZ iz koje proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da je počinio to kazneno djelo.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 14/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. S. P., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 1. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okr. S. P., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 23. prosinca 2010. broj K-57/10 (Kv-266/10) o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 14. siječnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okr. S. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, nakon podignute optužnice protiv okr. S. P. zbog kaznenog djela pokušaja teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 1. u svezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u nastavku: KZ), na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP) produljen je pritvor protiv okr. S. P. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okr. S. P. putem branitelja po službenoj dužnosti J. A., odvjetnika iz V., s prijedlogom da se ukine pritvor protiv okrivljenika.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora protiv okr. S. P. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

II Kž 14/11-4

Naime, protiv okrivljenika je podignuta optužnica zbog počinjenja kaznenog djela pokušaja teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 1. u vezi čl. 33. KZ iz koje proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da je počinio to kazneno djelo. Time je u smislu čl. 102. st. 1. ZKP ostvarena opća zakonska pretpostavka da bi se pritvor mogao odrediti odnosno produljiti.

Okrivljenik je osnovano sumnjiv da je 16. listopada 2010. u cilju da usmrti maloljetnog oštećenika, iz džepa hlača izvadio preklopni nož dužine oštrice 10,4 cm rasklopio ga i zadao oštećeniku ubod u predio lijeve strane trbuha pa kada se oštećenik bježeći udaljio, u istoj namjeri potrčao za njim s nožem ali ga nije sustigao a smrtna posljedica je izostala jer nisu ozlijeđeni vitalni organi oštećenika.

Iz provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika utvrđeno je da je okrivljenik osoba sa disocijalnim poremećajem osobnosti, da su prisutni dugotrajni obrasci neprilagođenog ponašanja koje se u stanju alkoholiziranosti potencira, a prema podacima u spisu i u vrijeme izvršenja djela je bio pod utjecajem alkohola (zapisnik o vještačenju list 87) zbog dezinhibicijskog djelovanja alkohola, stanje pripitosti utjecalo na realizaciju postojećih, latentnih agresivnih poriva i imalo poticajno djelovanje. Sukladno tome, utvrđena je i niska tolerancija na frustracije te nizak prag za očitovanje agresije. Stoga je kod okrivljenika prisutna povećana vjerojatnost počinjenja sličnih ili težih kaznenih djela u budućnosti pa je slijedom toga preporučeno i izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

Navedene okolnosti u korelaciji sa podacima iz socijalne anamneze (list 71-72 spisa) u dijelu koji se odnosi na raniji incident prilikom kojeg je okrivljenik također nožem nanio tjelesne ozljede starijem bratu, uz okolnost da je okrivljenik prema vlastitom navodu (ispitivanje kod istražnog suca – list 22) i podacima socijalne anamneze, prekršajno kažnjavan te da mu je izrečena novčana kazna zbog počinjenja prekršaja protiv javnog reda i mira, upućuje na zaključak o neusklađenosti njegovog ranijeg ponašanja sa opće prihvaćenim društvenim normama ali i sklonost delikventnom ponašanju pa time i postojanju realne opasnosti od ponavljanja istovrsnog kaznenog djela, unatoč neosuđivanosti. Stoga, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, sve konkretne okolnosti u svojoj ukupnosti i logičnoj povezanosti, ukazuju na postojanje onih osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao nastaviti s kriminalnom aktivnošću činjenjem novih istih ili istovrsnih kaznenih djela pa je daljnja primjena pritvorske mjere iz osnove čl. 102. st. 1. t. 3 ZKP-a, protivno žalbenim navodima, neophodna i na zakonu utemeljena.

Okrivljenik u žalbi pobija osnovanu sumnju da je počinio kazneno djelo za koje ga tereti predmetna optužnica, navodeći da utvrđenja u podignutoj optužnici nisu učinjena vjerojatnima i to u odnosu na postojanje subjektivnog obilježja kaznenog djela a isto tako žalbenim navodima osporava se i pravna kvalifikacija predmetnog kaznenog djela. No ovi žalbeni navodi nisu odlučni u konkretnoj situaciji jer u ovom stadiju postupka kao pretpostavka za primjenu mjere pritvora dovoljan je relevantan stupanj osnovane sumnje koji je opravdan podignutom optužnicom a drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere pritvora nije ovlašten ocjenjivati činjenična utvrđenja sadržana u podignutoj optužnici niti pravnu kvalifikaciju kaznenog djela navedenu u optužnici već je to predmet dokaznog postupka na glavnoj raspravi.

II Kž 14/11-4

Slijedom navedenog, budući da žalitelj nije doveo u sumnju ispravnost i zakonsku utemeljenost odluke suda prvog stupnja o produljenju mjere pritvora a kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP, nije utvrdio povrede navedene u toj odredbi, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. siječnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.