Legislator Case Law & Legislation
Rev-1224/2011-2 AI generated

Rev-1224/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1224/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Bruna Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice A. R. iz B. zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., M. B., P. M. i H. Č., odvjetnika u G., protiv I. tuženika Grada B., zastupanog po punomoćnici Ž. V. dipl. pravnici i II tuženika Poduzeća za … d.d. B., zastupanog po punomoćnici V. V., odvjetnici u B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1942/10-2 od 17. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj P-635/10-93 od 24. rujna 2010., u sjednici održanoj 31. ožujka 2015.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-1224/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na temelju odredbe čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP ), koja se odredba primjenjuje u ovom postupku na temelju odredaba čl. 53. st. 4. i čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 57/11), revizijski sud je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1224/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Bruna Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice A. R. iz B. zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., M. B., P. M. i H. Č., odvjetnika u G., protiv I. tuženika Grada B., zastupanog po punomoćnici Ž. V. dipl. pravnici i II tuženika Poduzeća za … d.d. B., zastupanog po punomoćnici V. V., odvjetnici u B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1942/10-2 od 17. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj P-635/10-93 od 24. rujna 2010., u sjednici održanoj 31. ožujka 2015.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

II. tuženiku Poduzeću za ceste d.d. Bjelovar ne dosuđuju se troškovi odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke kao neosnovan odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala da se tuženicima naloži solidarno naknaditi joj štetu isplatom iznosa od 220.00,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i naknaditi joj parnične troškove.

Ujedno je u točki II. izreke tužiteljici naloženo da I. tuženiku Gradu B. naknadi troškove postupka u iznosu od 4.612,50 kn, a II. tuženiku Poduzeću za … d.d. B. u iznosu od 40.743,75 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivajući se na revizijske razloge pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

II. tuženik Poduzeće za … d.d. B. je odgovorio na reviziju i predlaže njezino odbijanje. Ujedno je zahtijevao i naknadu parničnog troška za sastav odgovora na reviziju.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Na temelju odredbe čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP ), koja se odredba primjenjuje u ovom postupku na temelju odredaba čl. 53. st. 4. i čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 57/11), revizijski sud je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP.

Pazeći po službenoj dužnosti na razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP ovaj sud nije našao da bi bila počinjena ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za naknadu štete koju tužiteljica trpi s osnove duševnih boli koje trpi zbog naročito teškog invaliditeta svoga sina, smatrajući tuženike odgovornim za njezin nastanak.

U ovom dijelu postupka, obzirom na revizijske navode tužiteljice, sporna je primjena materijalnog prava u odnosu na prigovor zastare ove tužiteljičine tražbine.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da se 10.siječnja 1997. tužiteljičin sin M. R. poskliznuo i pao na kolniku ulice J. K. u B. zbog poledice uzrokovane neočišćenim i neposutim kolnikom,

- da je kod njega zbog posljedica zadobivenih u tom štetnom događaju utvrđen trajni i naročito teški invaliditet u obimu od 80%,

- da je u srpnju 2000. tužiteljica saznala da je liječenje njezinog sina u smislu mogućnosti otklanjanja posljedica, odnosno nekakvog napretka liječenja završeno i da je utvrđeni invaliditet definitivan,

- da je za štetnika (drugotuženika) saznala najkasnije 20. prosinca 2000.,

- da je tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 22. prosinca 2003.

Nižestupanjski sudovi su na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja zahtjev tužiteljice za naknadu štete ocijenili neosnovanim zaključujući da je u konkretnom slučaju nastupila zastara tužiteljičina potraživanja u smislu odredbe čl.376.st.1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), a koja se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08), obzirom da je za štetu i osobe odgovorene za nastalu štetu (štetnike) saznala najkasnije 20. prosinca 2000., a tužbu je podnijela 22. prosinca 2003. – dakle protekom roka od tri godine. Pritom drugostupanjski sud izražava i pravno shvaćanje da za odlučivanje o osnovanosti prigovora zastare nije od utjecaja činjenica da je posljednji dan zakonom određenog roka isticao u subotu – dan kada sud ne radi jer se radi o materijalnopravnom roku, pa temeljem odredbe čl. 362. ZOO zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog roka, a na koje računanje rokova se ne primjenjuje odredba čl. 112. st. 4.ZPP.

Na temelju odredbe čl. 376. st. 1. ZOO propisano je da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od dana kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je na temelju odredbe čl. 362. ZOO propisano da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

U konkretnom slučaju, obzirom na činjenična utvrđenja da je tužiteljica za štetu saznala u srpnju 2000., kada je saznala da je liječenje njezinog sina u smislu mogućnosti otklanjanja posljedica, odnosno nekakvog napretka liječenja završeno i da je utvrđeni invaliditet definitivan te da je za podatke o drugotuženiku kao štetniku saznala najkasnije 20. prosinca 2000., a da je tužbu podnijela 22. prosinca 2003. nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili mjerodavno materijalno pravo zaključujući da istekao subjektivni zastarni rok iz članka 376. st. 1. ZOO i da je nastupila zastara tužiteljičina potraživanja.

Nije u pravu revidentica ni kada ističe da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja jer je posljednji dan zakonom određenog vremena kada je prema utvrđenju nižestupanjskih sudova nastupila zastara njezina potraživanja padao u subotu – dan kad sudovi ne rade radi čega se ima primijeniti odredba čl. 112. st. 4. ZPP.

Naime, prigovor zastare je materijalnopravni prigovor pa se na računanje rokova zastare primjenjuje odredba čl. 77. ZOO.

Odredbom čl. 77. st. 3. ZOO propisano je da ako posljednji dan roka pada u dan kada je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan. Stoga, kao dan kada je zakonom određeno da se ne radi smatra se samo onaj dan koji je neradni propisan zakonom.

Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 136/02, 112/05,59/06 i 55/08 ) subota nije zakonom propisani neradni dan, pa su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja na temelju odredbe čl. 376. st. 1. ZOO bez obzira što je posljednji dan roka padao u subotu kao posljednji dan zakonom određenog roka (čl. 362. ZOO).

Ostali razlozi revidentice u kojima izražava svoje shvaćanje i zaključke o utvrđenim činjenicama i što je nezadovoljna zaključcima suda o utvrđenim činjenicama u odnosu na trenutak njezina saznanja za štetu i štetnika upućuju na razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim te razloge ovaj sud nije uzeo u obzir jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog za izjavljivanje revizije (čl. 385. ZPP).

Prema tome, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Temeljem odredbe čl. 166. st. 1 u vezi s odredbom čl. 155. ZPP, II. tuženiku Poduzeću za … d.d. B. nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Slijedom navedenog, budući da nisu nađeni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 31. ožujka 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.