Gzz-3/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz-3/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz B., koga zastupa Ž. D., odvjetnik iz P., protiv tuženog Grada P., koga zastupa D. R., odvjetnik iz P., radi naknade štete, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 6. studenog 2000. godine broj DOG-710/00 podignutom protiv međupresude Općinskog suda u Požegi od 19. travnja 2000. godine broj P-109/98, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Požegi od 5. rujna 2000. godine broj Gž-315/00, na sjednici održanoj dana 6. prosinca 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti, pa se ukidaju presuda Županijskog suda u Požegi od 5. rujna 2000. godine broj Gž-315/00 i međupresuda Općinskog suda u Požegi od 19. travnja 2000. godine broj P-109/98 i predmet vraća na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti od 6. studenog 2000. godine broj DOG-710/2000 protiv presude Županijskog suda u Požegi od 5. rujna 2000. godine broj Gž-315/00, kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Požegi od 19. travnja 2000. godine broj P-109/98 zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. Državni odvjetnik smatra da je ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 7. i 13. Zakona o parničnom postupku. Naime, sudovi navode da iz dopisa od 24. siječnja 1996. godine postaje prometne policije proizlazi da se tuženi obvezao obnoviti postojeću prometnu signalizaciju, odnosno postaviti novu vertikalnu prometnu signalizaciju na mjestu gdje je potrebno, a nije je bilo. Dakle, postoji protuslovlje između razloga presude i sadržaja spisa. U odnosu na materijalno pravo sudovi se pozivaju na odredbu čl. 172. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, što predstavlja pogrješnu primjenu materijalnog prava. Zbog toga predlaže da ovaj sud prihvati zahtjev za zaštitu zakonitosti i ukine međupresudu Općinskog suda u Požegi i presudu Županijskog suda u Požegi.

Protivna strana, kojoj je sud dostavio podignuti zahtjev za zaštitu zakonitosti u smislu čl. 408. st. 2. u svezi sa čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Ispitujući zahtjev za zaštitu zakonitosti u smislu čl. 408. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, ostvarena je bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13.. Naime, postoji protuslovlje između razloga navedenih u obrazloženju presude odnosno međupresude. Naime, nižestupanjski sudovi se pozivaju na sadržaj dopisa Policijske postaje od 24. siječnja 1996. godine iz kojeg bi proizlazila obveza tuženoga postaviti prometni znak na kritičnom mjestu u odnosu na prostor gdje je došlo do prometne nesreće, međutim takovoga dopisa nema u spisu, a niti iz sadržaja raspravnih zapisnika proizlazi da je izvršen uvid u dopis takvog sadržaja, da je on predočen strankama, kao i sam sadržaj takvog dopisa.

Također je ostvaren revizijski razlog u pogrešnoj primjeni materijalnog prava u smislu čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP. Nižestupanjski sudovi se pozivaju na odredbu čl. 172. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, dalje ZOO). Prema odredbi čl. 172. st. 1. ZOO pravna osoba odgovara za štetu, koju njezin organ prouzroči trećoj osobi u obavljanju ili u svezi s obavljanjem svojih funkcija. Utvrđeno činjenično stanje ne daje osnova za primjenu materijalnog prava takvog sadržaja.

Prema tome, u provedenom postupku je ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13., te je pogrješno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 172. st. 1. ZOO. Zbog toga je ovaj sud prihvatio podignuti zahtjev za zaštitu zakonitosti, te ukinuo presudu Županijskog suda i međupresudu Općinskog suda i predmet vratio na ponovno suđenje.

Nižestupanjski sudovi smatraju da se u ovom slučaju radi o podijeljenoj odgovornosti za nastalu štetu i to tako da bi tužitelj bio odgovoran u visini od 70%, a tuženik u visini od 30%. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će prije svega otkloniti spomenuti postupovni nedostatak. Valja napomenuti, da bi uopće bilo moguće govoriti o odgovornosti tuženoga za nastalu štetu moralo bi biti utvrđeno nedvojbeno da je tuženik bio dužan postaviti odgovarajući prometni znak na kritičnom mjestu prije nego je došlo do prometne nesreće čija je posljedica prijeporna šteta a da tu svoju obvezu tuženik nije ispunio. Okolnost da je ulica, kojom se kretao tužitelj u odnosu na ulicu kojom se kretalo drugo vozilo takovog značaja da bi moralo imati pravo prvenstva sama po sebi ne može biti osnov za tuženikovu odgovornost za štetu u ovom slučaju. Dakle, o tuženikovoj odgovornosti za naknadu štete makar djelomično može biti riječi, tek nakon utvrđenja nedvojbene obveze postavljanja odgovarajućeg prometnog znaka od strane tuženika.

U Zagrebu, 6. prosinca 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v. r.