Rev-2031/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2031/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husinca, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Radomire Felicijan-Maoduš kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja P. M. sada u Njemačkoj, koga zastupa M. P., odvjetnik iz S., protiv tuženika Zajednice osiguranja imovine i osoba C. i M. S. iz M., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 15. veljače 1991. br. Gž-3423/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Splitu od 12. XI 1990. br. P 1313/88, u sjednici održanoj dana 23. prosinca 1991,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana u pogledu odluke u pobijanoj presudi koja se odnosi na njegov zahtjev za naknadu štete zbog umanjenja vrijednosti i nekorištenja vozila.

II. Vraća se predmet sudu drugog stupnja da odluči o tužiteljevoj žalbi protiv dijela presude suda prvog stupnja kojom je odbijen tužiteljev zahtjev protiv tuženika M. S..

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja obvezana je tuženica Zajednica osiguranja da plati tužitelju kamate na iznos od 2.925,35 DEM počevši od 20. IX 1985. do 24. VII. 1987. g. dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen, a tuženica je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud u pobijanom dijelu ukine presude sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno sudjenje. Traži trošak postupka revizije.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju a ni Javni tužitelj Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj revizijom pobija odluke suda drugog stupnja koje se odnose na njegov zahtjev za naknadu štete zbog umanjenja vrijednosti i nekorištenje automobila, dok mu je tužena osiguravajuća organizacija izvan suda naknadila štetu koju je on imao zbog popravka automobila, a pobijanom presudom je, kao što je već spomenuto, obvezana tužitelju platiti kamate na iznos navedene naknade. On ujedno pobija i odluku kojom je tužbeni zahtjev odbijen prema tuženiku M. S..

U pogledu tužiteljeva zahtjeva za naknadu štete zbog umanjenja vrijednosti i nekorištenja automobila sud prvog stupnja je zaključio da tužitelj nije uspio dokazati postojanje navedenih dvaju oblika štete, pa je za taj svoj stav dao razloge, koje kao valjane je prihvatio sud drugog stupnja. Tužiteljev prigovor u reviziji da je on unatoč utvrdjenju suda spomenute štete trpio odnose se na pogrešno i nepotpuno utvrdjeno činjenično stanje iz kojeg razloga izjavljivanje revizije nije dopušteno (čl. 395. st. 3. Zakona o parničnom postupku - ZPP, koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske -"NN" br. 53 od 8. listopada 1991.).

Nije osnovan u vezi s ovom odlukom tužiteljev daljnji prigovor da je sud bio dužan prilikom odlučivanja o navedenim njegovim zahtjevima primijeniti njemačko pravo, jer da je on spomenute štete trpio u Njemačkoj gdje i boravi. U konkretnom slučaju sud je prilikom utvrdjenja odlučnih činjenica, koje su. i u ovom stadiju postupka ostale sporne tj. da li je šteta nastala, pravilno primijenio procesne norme domaćega prava (čl. 8. i čl. 7. st. 1. ZPP) pomoću kojih je i donio spomenuti zaključak da tužitelj nije uspio dokazati postojanje štete.

Stoga je u navedenom dijelu reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393.ZPP).

Kako sud drugog stupnja nije odlučio o tužiteljevoj žalbi protiv presude suda prvoga stupnja kojom je tužbeni zahtjev odbijen prema tuženiku M. S. pogrešno uzevši da tužitelj ne pobija taj dio presude trebalo je u tom dijelu predmet vratiti sudu drugoga stupnja da o tom dijelu tužiteljeve žalbe odluči.

U Zagrebu, 23. prosinca 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v . r .