UsIzs-62/2017-10 · Upravni sud u Splitu

Poslovni broj: 5 UsIzs-62/17-10

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Dariji Roić Erceg, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice I. R. iz S., zastupane po opunomoćeniku A. B., odvjetniku iz B. n. M., protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ksaver 200 a, u upravnoj stvari odlučivanja o prigovoru zbog nepostupanja po zahtjevu za obavljanjem zdravstveno-inspekcijskog nadzora u općoj bolnici Z. i nadzorom nad radom dr. Ž. R., protiv nakon javne rasprave zaključene 18. listopada 2018. u prisutnosti opunomoćenika tuženika T. S., te bez prisutnosti uredno pozvane tužiteljice, objavljene 26. listopada 2018.

p r e s u d i o j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske Klasa: UP/I-520- 02/17-08/02, Urbroj: 534-08-1/1-17-1 od 4. srpnja 2017.

II. Odbija se prigovor tužiteljice.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-520-02/17-08/02, Urbroj: 534-08-1/1-17-1 od 4. srpnja 2017. pozivom na odredbu članka 41. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje ZUP) odbačen je prigovor I. R., ovdje tužiteljice, jer ne postoje pretpostavke za pokretanje postupka.

Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica pobija osporeno rješenje tuženika u cijelosti, te u bitnom navodi kako je tuženik uzeo u obzir stručno mišljenje Povjerenstva za stručna pitanja i stručni nadzor Hrvatske liječničke komore, te samo na tom dokazu utemeljio svoju odluku kako nema osnove za provođenje inspekcijskog nadzora. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/I-520-02/17-08/02, Urbroj: 534- 08-1/1-17-1 od 4. srpnja 2017., te potražuje trošak upravnog spora.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je tužba neosnovana i nedopuštena, pri čemu se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja. Opetovano ističe kako se zdravstveno-inspekcijski nadzor može voditi samo po službenoj dužnosti, pri čemu podnošenjem zahtjeva za obavljanjem zdravstveno-inspekcijskog nadzora od strane fizičke ili pravne osobe, ne daje toj osobi pravni položaj stranke. Poziva se na zaključak sjednice Upravnog suda Republike Hrvatske od 15. ožujka 1994. godine, prema kojem se inspekcijski postupak može voditi samo po službenoj dužnosti, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, te s tim u vezi navodi kako u konkretnom slučaju Zakonom o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 12/12, 35/12 i 70/12), nije propisana mogućnost da stranka može staviti takav zahtjev, već takvo traženje tužiteljice ima samo značajke predstavke, inicijative o kojoj tijelo ne mora donijeti nikakvu odluku, nego ju je samo dužno uzeti u obzir.

U podnesku od 3. studenog 2017. tuženik iznosi kronologiju obraćanja tužiteljice tom tijelu, te u bitnom ističe kako je tužiteljica dopisom od 28. ožujka 2013., koji je zaprimljen u Ministarstvu zdravstva 2. travnja 2013., ponovno postavila zahtjev za provođenjem zdravstveno-inspekcijskog nadzora u Kliničkom bolničkom centru Z., kojom prilikom je proširila zahtjev za provođenje zdravstveno-inspekcijskog nadzora nad Općom bolnicom Z.. Napominje, kako je u svezi zahtjeva za provođenjem zdravstveno-inspekcijskog nadzora tužiteljici odgovoreno dopisima tog tijela Klasa: 052-02/12-01/437, Urbroj: 534-07-2-1/1-13- 16 od 24. travnja 2013. i Klasa: 052-02/12-01/437, Urbroj: 534-07-2-1/1-13-17 od 24. svibnja 2013., kojima tužiteljica nije bila zadovoljna, što je rezultiralo i podnošenjem kaznene prijave protiv Opće bolnice Z. i dr. Ž. R., zbog kaznenog dijela nesavjesnog liječenja, a koju je tužiteljica podnijela Općinskom državnom odvjetništvu u Z..

Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud tužbu tužiteljice odbaci kao nedopuštenu, odnosno istu odbije kao neosnovanu.

Podneskom od 4. svibnja 2018. tužiteljica se očitovala na navode tuženika iznijete u odgovoru na tužbu, te je predložila da sud pribavi spis Općinskog državnog odvjetništva u Z. pod brojem KDO-…, budući da je istom priložena cjelokupna medicinska dokumentacija. U sporu je održana rasprava 18. listopada 2018. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupila uredno pozvana tužiteljica, međutim, ista je podneskom zaprimljenim 18. listopada 2018. predložila raspravu održati u njenoj odsutnosti, navodeći kako ostaje kod svih navoda iznijetih kako u tužbi, tako i u podnesku od 30. travnja 2018. (zaprimljen pred sudom 4. svibnja 2018.). Ujedno je popisala trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak na ime sastava podneska od 30. travnja 2018. u iznosu od 500,00 kuna, te trošak sudske pristojbe u iznosu od 250,00 kuna, odnosno ukupno 1.750,00 kuna. Sud je pozivom na odredbu članka 39. stavak 3. u svezi s odredbom članka 37. stavak 3.

ZUS-a održao raspravu bez prisutnosti tužiteljice.

Tijekom dokaznog postupka sud je pregledao dokumentaciju priloženu u sudskom spisu, dokumentaciju priloženu u spisima tuženika Klasa: UP/I-520-02/17-08/02, Klasa: 052- 02/13-02/291, Klasa: 052-02/12-01/437 i Klasa: 053-02/12-01/1140, koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, kao i uz podnesak od 3. studenog 2017., te je ujedno pregledan spis ovog suda pod poslovnim brojem UsIzs-49/16 (ranije oznake UsIzs-51/14).

Tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja osporenog rješenja tuženika je osnovan, ali iz razloga navedenih u obrazloženju ove presude.

Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, kojim je odlučeno o prigovoru tužiteljice zbog nepostupanja po njenoj predstavci od 10. rujna 2013., a kojim je zatražila provođenje zdravstveno-inspekcijskog nadzora nad Općom bolnicom Z.i dr. Ž. R., djelatnikom Opće bolnice Z..

Iz dokumentacije priložene u spisu predmeta upravnog postupka proizlazi kako je:

- tužiteljica ustala tužbom protiv tuženika radi nedonošenja odluke po njenom zahtjevu od 10. rujna 2013., a kojim je zatražila pokretanje zdravstveno inspekcijskog nadzora nad Općom bolnicom Z. i dr. Ž. R., ujedno navodeći kako je tijelu uputila i požurnicu 25. studenog 2013., koja tužba je zaprimljena kod ovog suda pod poslovnim brojem UsIzs-51/14,

- rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem UsIzs-51/14 od 29. svibnja 2015. odbačena je kao nedopuštena tužba primjenom odredbe članka 30. stavak 1. točke 2. ZUS-a, a u svezi s člankom 3. stavak 1. točka 1. ZUS-a. Naime, sud je iznio shvaćanje da je postupak inspekcijskog nadzora upravni postupak koji se radi zaštite javnog interesa pokreće po službenoj dužnosti, a ne na zahtjev stranke, pa podnesak od 10. rujna 2013. godine upućen tuženiku nema karakter zahtjeva stranke u smislu odredbi ZUP-a da bi tužiteljica zbog nepostupanja nadležnog tijela mogla ulagati pravne lijekove, već karakter inicijative odnosno upozorenja tuženom tijelu da Opća bolnica Z. i dr. Ž. R., djelatnik Opće bolnice Z.r, ne ispunjavaju minimalne zdravstvene i tehničke uvjete,

- navedeno rješenje ovog suda poništeno je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-2198/15-2 od 21. ožujka 2016., te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak, uz obrazloženje kako stupanjem na snagu Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), podnositelj predstavke ima pravo izjaviti prigovor (novi pravni lijek), koji se podnosi javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, u roku od 8 dana od dana primanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor. Stoga sud zaključuje kako su bile ispunjene pretpostavke za pokretanje upravnog spora primjenom navedenih odredaba ZUP-a, koje se odnose na obvezu javnopravnog tijela na davanje obavijesti.

- u nastavku postupka predmet je zavedenom pod poslovnim brojem UsIzs-49/16, te je presudom ovog suda pod poslovnim brojem UsIzs-49/16-21 od 21. travnja 2017. usvojena tužba tužiteljice i naređeno tuženiku da u roku od 30 dana od primitka te presude donesene rješenje o prigovoru tužiteljice od 25. studenog 2013., a sve u smislu odredbe članka 42. stava 4. ZUP-a u svezi s odredbom članka 122. ZUP-a. Odredbom članka 42. stavak 1. ZUP-a propisano je kako se postupak pokreće po službenoj dužnosti kada je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa. Stavkom 2. citirane odredbe propisano je kako će javnopravno tijelo, kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, uzeti u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnog interesa.

Stavkom 3. i 4. citirane zakonske odredbe uređena je zaštita podnositelja predstavke- inicijatora pokretanja upravnog postupka po službenoj dužnosti, pa je tako propisano da će kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, obavijestit o tome podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno obavijesti (stavak 3.), pri čemu podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, u roku od osam dana od dana primanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor (stavak 4.).

Dakle, odredbom članka 42. stavak. 3. ZUP-a propisana je obveza službene osobe u javnopravnom tijelu da podnositelja predstavke ili druge obavijesti (prijedloga) koji upućuje na potrebu zaštite javnog interesa obavijesti o utvrđenju kako ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, pri čemu je u toj obavijesti potrebno istaknuti iz kojih razloga nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka, te ujedno uputiti podnositelja predstavke na mogućnost izjavljivanja prigovora.

Prigovor se u skladu s odredbom članka 122. stavak 1. ZUP-a izjavljuje čelniku tijela, koji o prigovoru u skladu sa stavkom 3. citirane zakonske odredbe odlučuje rješenjem u roku od 30 dana od dana izjavljivanja prigovora.

Prema stavku 4. citirane odredbe protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

Pregledom osporenog rješenja tuženika, utvrđeno je kako je o prigovoru odlučio čelnik tijela tuženika, na način da je iz kojih razloga u konkretnom slučaju nema osnova za pokretanje zdravstveno-inspekcijskog nadzora. Naime, čelnik tijela u obrazloženju ističe kako je postupajući po predstavci tužiteljice koja se odnosi na liječenje i pružanje zdravstvene zaštite njezinom ocu V. R. u Kliničkom bolničkom centru Z. i Općoj bolnici Z., a radi utvrđenja relevantnih činjenica, od ravnatelja navedenih zdravstvenih ustanova zatražena dostava cjelokupne medicinske dokumentacije s očitovanjima liječnika, koji su medicinski zbrinjavali i liječili pacijenta R., a nakon čega su cjelokupna medicinska dokumentacija i očitovanja liječnika dostavljeni Povjerenstvu za stručna pitanja i stručni nadzor Hrvatske liječničke komore, radi donošenja stručnog mišljenja je li liječenje gospodina R. u Kliničkom bolničkom centru Z. i Općoj bolnici Z. provedeno po pravilima medicinske struke, koje tijelo je u dopisu od 10. travnja 2013., koji je dostavljen tužiteljici, dostavilo odgovor kako je liječenje V. R. provođeno sukladno suvremenim onkološkim stavovima, te da nije bilo odstupanja od istih.

Dakle, iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je čelnik tijela odlučujući o prigovoru tužiteljice zbog nedavanja obavijesti u smislu odredbe članka 42. stavak 3. ZUP-a, dao obavijest tužiteljici iz kojih razloga ne postoje uvjeti za pokretanje zdravstveno- inspekcijskog nadzora, te je svoju odluku dostatno obrazložio. Naime, cilj postupka inspekcijskog nadzora je zaštita javnog interesa, a ne zaštita prava ili pravnog interesa podnositelja predstavke. Riječ je o odredbama čiji je normativni cilj širenje zaštite i na inicijatore pokretanja postupka po službenoj dužnosti koji nemaju položaj stranke ovlaštene pokrenuti upravni postupak, a neizravno i zaštita javnog interesa, te jačanje upravne discipline i nadzora nad javnopravnim tijelima.

Međutim, odlučujući o prigovoru tuženik je isti odbacio, dok je pravilno trebalo istog odbiti, slijedom čega je ovaj sud, čija je primarna zadaća zaštita zakonitosti, pa nije vezan za zahtjeve postavljene u tužbi, pozivom na odredbu članka 58. stavak 1. ZUS-a poništio osporeno rješenje tuženika, te odbio prigovor tužiteljice, odnosno meritorno riješio ovu upravnu stvar.

Stoga je presuđeno kao pod točkom I. i II. izreke.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojim je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Imajuću u vidu kako je presudom ovog suda poništeno rješenje tuženika, međutim, i odbijen prigovor tužiteljice, valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u zatraženom iznosu. Stoga je presuđeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu, 26. listopada 2018.

S U T K I NJ A

Anđela Becka, v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Daria Roić Erceg