Rev-964/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-964/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, dr. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Školjarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Z. iz S. B., koga zastupaju odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda P.-N. u S. B., protiv tuženika C. o. d.d. Z., F. S. B., koga zastupa punomoćnik J. B., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 27. svibnja 1999. godine broj Gž-425/99-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 26. siječnja 1999. godine broj P-1144/98-10, u sjednici održanoj dana 29. listopada 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju 33.063,00 kn sa zateznim kamatama od 26. siječnja 1999. godine do isplate i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 3.507,83 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen. Drugostupanjskom presudom i rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je djelomično odbijen tužbeni zahtjev u vezi oštećenja automobila, kao i odluci o parničnim troškovima i predmet u tom dijelu je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a u preostalom dijelu prvostupanjska presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je djelomično odbijen tužbeni zahtjev u vezi nematerijalne štete te u vezi tuđe pomoći i njege pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 24. veljače 1997. godine u Slavonskom Brodu, a koju je skrivio osiguranik tuženika. Tom prilikom tužitelj je zadobio potres mozga, nagnječenje glave, istegnuće vratne kralježnice, a posljedično je nastupila posttraumatska encefalopatija i neuralgija fleksusbrahialisa, koje ozljede su teške prirode.

U vezi sa ozljeđivanjem tužitelj je trpio jake fizičke boli 4 dana, srednje teške boli 15 dana, lakše boli 30 dana, a glavobolje povremeno ima i na dalje.

U vezi sa štetnim događajem tužitelj je pretrpio sekundarni strah 2 dana, srednje teški strah 8 dana, te lakši strah 15 dana.

Zbog posljedica ozljeđivanja u vidu učestalih glavobolja, smetnje koncentracije i pažnje, povećane anksioznosti i zamaranja, povremenih vrtoglavica, trnaca i slabosti u lijevom ramenu, tužiteljeva životna aktivnost je smanjena za 10%.

Zbog ozljeđivanja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega 7 dana 4 sata dnevno, a zatim 7 dana po 2 sata dnevno, a visina te štete iznosi 300,00 kn.

Odgovornost tuženika za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja nije sporna.

Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 200. i 195. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu ZOO) su nižestupanjski sudovi obvezali tuženika da plati tužitelju novčanu naknadu u vezi fizičkih boli u iznosu od 10.800,00 kn, straha 3.850,00 kn, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 14.400,00 kn, te u vezi tuđe pomoći i njege 300,00 kn, sa zateznim kamatama (čl. 277. st. 1. ZOO) imajući u vidu vrstu ozljeda, intenzitet i trajnost navedenih oblika nematerijalne štete, tužiteljičinu dob (46 godina u vrijeme štetnog događaja), kao i visinu štete u vidu tuđe pomoći i njege, a preostali dio tužbenog zahtjeva iz navedenih osnova pravilno je odbijen.

Nije prihvatljiv revizijski navod tužitelja da je tužbeni zahtjev u vezi navedenih vidova štete trebalo prihvatiti u zatraženim iznosima. Prilikom odmjeravanja novčane naknade za nematerijalnu štetu nižestupanjski sudovi su imali na umu sve odlučne okolnosti za odmjeravanje novčane naknade za materijalnu štetu, a naknada za tuđu pomoć i njegu dosuđena je razmjerno visini te štete.

Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP), valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 29. listopada 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.