Rev-x-144/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 144/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja E. K. pok. P. iz P., kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. j.t.d. u R., protiv tuženika Grada P., koga zastupa gradonačelnik, a ovaj po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu B. G. i H. B. u O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1825/15-2 od 15. srpnja 2015. kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, broj Pn- 100/15-76 od 27. travnja 2015., u sjednici održanoj 23. veljače 2016.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj Pn-100/15-76 od 27. travnja 2015. u st. I. izreke nalože o je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 202.417,40 kn sa zateznom kamatom koje teku od 9. lipnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-nih poena, dok je u st. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 82.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom.

Presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1825/15-2 od 15. srpnja 2015. u st. I. izreke odbijena je djelomično žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 163.396,20 kn sa zateznom kamatom koje teku od 18. ožujka 2015. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-nih poena, te u dijelu pod toč. II. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 36.622,75 kn sa zateznom kamatom koje teku od 27. travnja 2015., kao dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-nih poena. Prema st. II. izreke preinačena je djelomično prvostupanjska presuda u dijelu pod st. I. izreke, za iznos 39.021,20 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 9. lipnja 2006. do 17. ožujka 2015., te u dijelu odluke o parničnim troškovima za iznos 45.377,25 kn tako da je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Podnosi reviziju i u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji tužbeni zahtjev tužitelja za daljnji iznos glavnice od 39.021,20 kn, te da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju cjelokupni iznos glavnice od 202.417,40 kn te zatezne kamate koje teku od 9. lipnja 2016. pa do isplate, kao i naknaditi mu preostali iznos parničnih troškova od 45.378,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od 27. travnja 2015., te mu naknaditi troškove sastava revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju i protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela odluke prelazi 200.000,00 kn, 2) ako je presuda donesena o sporovima o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b tog zakona.

U konkretnom slučaju nije ispunjen vrijednosni kriterij iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP za dopuštenost revizije iz tog zakonskog stavka, jer je vrijednost predmeta spora u ovom postupku 39.021,20 kn (ne prelazi 200.000,00 kn).

Pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa. Stoga nije ispunjen niti kriterij iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP za dopuštenost revizije.

Konačno nije ispunjen niti kriterij dopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, jer pobijana drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga zakona.

Dakle, revizija tužitelja podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti i prema odredbi iz st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega donose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.

U tom smislu tužitelj postavlja slijedeće pravno pitanje:

„- Od kada tužitelju u konkretnom slučaju pripada zakonska zatezna kamata na presuđeni iznos naknade imovinske štete koji se ogleda u tržišnoj vrijednosti protupravnog oduzetog zemljišta?"

Revident navodi da je pravno pitanje važno radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i pritom se poziva na presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2187/07 od 2. prosinca 2008. i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-233/09 od 16. srpnja 2013.

U sadržaju revizije nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da bi u istoj ili sličnoj pravnoj situaciji postojale različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova, a niti da bi pobijana drugostupanjska odluka, u odnosu na postavljena pitanja, bila nepodudarna s nekom revizijskom odlukom. Naime odluke na koje se tužitelj poziva u revizije i to rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 233/09 od 16. srpnja 2013. je odluka donesena u ovom postupku povodom revizije tužitelja a njome je ukinuta odluka Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2187/07 od 2. prosinca 2008. U tim odlukama nije zauzeto shvaćanje glede tijeka zakonske zatezne kamate na iznos naknade imovinske štete pa kao takve ne mogu predstavljati razlog važnosti zbog kojega bi bilo opravdano odlučivati o osnovanosti podnesene revizije.

Da bi podnositelj revizije ispunio pretpostavke o dopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, dakle, da je uz postavljena pitanja određeno izložio razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u reviziji nije dovoljno navesti da je riječ o pitanjima koje su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naprotiv, ako su izvanrednoj reviziji izloženi razlozi u kojima revident iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovor na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

Prema tome, podnesena revizija ne sadrži razloge iz čl. 382. st. 3. ZPP koji moraju biti određeno izloženi, stoga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, koje prema odredbi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

Naprotiv, revizija se svodi na obrazlaganje pogrešne primjene materijalnog prava, što ne predstavlja razlog za podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Zbog navedenog revizija je nedopuštena slijedom čega je, primjenom odredbe iz čl. 392.b st. 2. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 23. veljače 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.