Legislator Case Law & Legislation
Gž R-189/2020-2 AI generated

Gž R-189/2020-2 · Županijski sud u Rijeci

Case Number Gž R-189/2020-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-188/2019-23 od 16. prosinca 2019. godine, u točkama I., III. i IV. izreke u cijelosti, te u dijelu točke II. izreke do iznosa od 7.125,00 kn. 2. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i citirana presuda preinačuje u dijelu točke II. izreke preko iznosa od 7.125,00 kn na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 7.125,00 kn do iznosa od 9.000,00 kn.

Legislator headnote

AI generated

Gž R-189/2020-2 · Županijski sud u Rijeci: Naime, člankom 47. KU propisano je: "Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća". Prema odredbi čl.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-189/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz Z., …OIB: …zastupanog po punomoćniku G. J., odvjetniku u O. društvu M. i J. iz O., protiv tuženika Klinički bolnički centar Z., Z., …OIB: …radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr- 188/2019-23 od 16. prosinca 2019., dana 02. ožujka 2020. godine,

p r e s u d i o j e

1. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-188/2019-23 od 16. prosinca 2019. godine, u točkama I., III. i IV. izreke u cijelosti, te u dijelu točke II. izreke do iznosa od 7.125,00 kn. 2. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i citirana presuda preinačuje u dijelu točke II. izreke preko iznosa od 7.125,00 kn na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 7.125,00 kn do iznosa od 9.000,00 kn.

Obrazloženje

Citiranom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 94.672,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 9.000,00 kn (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu (točka III. izreke) i zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška (točka IV. izreke).

Protiv citirane presude žalbe podnose tuženik (protiv točke I., II. i IV. izreke) i tužitelj (protiv točke III. izreke) iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva (tuženik), odnosno prihvaćanjem zahtjeva za naknadom parničnog troška u cijelosti (tužitelj).

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Žalbe su djelomično osnovane (u odnosu na odluku o parničnom trošku).

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike (manje) isplaćene plaće za razdoblje od prosinca 2013. do srpnja 2018. godine s osnove neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj u utuženom razdoblju kod tuženika radio na radnom mjestu liječnika specijalista i da mu tuženik nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada, niti dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za nesporno odrađene prekovremene sate. Naime, tuženik da je za predmetno razdoblje tužitelju obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću, ali ne i na ostvarene sate prekovremenog rada. Na temelju nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelju u utuženom razdoblju nije obračunat i isplaćen dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, ukupno 94.672,40 kn. Prvostupanjski sud poziva se na članke 54. i 57. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU), te na odredbu članka 59. Dodatka I. KU-a (NN 96/15) i utvrđuje da tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 54., 57. i 59. KU, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad jer da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama čl. 54., 57. i 59. KU. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a jer donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Također nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 190. ZPP-a. Naime, točno je da je tužitelj prvobitno potraživao iznos od 90.000,00 kn, da bi nakon zaključenja prethodnog postupka, a nakon provedenog vještačenja, preinačio tužbu na način da je potraživao iznos od 94.672,40 kn, koju je preinaku prvostupanjski sud dopustio. U konkretnom slučaju tužitelj je tužbu preinačio u podnesku od 08.11.2019. godine, što znači da u primjenu dolazi članak 39. ZID ZPP/19 kojim je dodan stavak 2. (članak 190.) kojim je dopuštena preinaka tužbe do zaključenja glavne rasprave ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi da je došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva budući da je tužitelj u podnesku od 08.11.2019. preinačio tužbu potražujući dosuđeni iznos od 94.672,40 kn.

Prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe članka 54., 57. i 59. KU, odlučujući o tužbenom zahtjevu, te je za to dao pravilne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Tuženik u žalbi u bitnome osporava pravo tužitelja na dodatke uz obrazloženje da se dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi računaju na osnovnu plaću, a u što ne ulazi prekovremeni rad. Ti žalbeni navodi su neosnovani.

Naime, člankom 47. KU propisano je: "Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća". Prema odredbi čl.

57. st.

2. KU, radnicima na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada uvećava se osnovna plaća, dok prema čl.

59. zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. KU ne isključuje mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Očito je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati jer bi u protivnom stranke u tom KU izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije (kao što su npr. čl.

58. st.

3. KU odredile da se položajni dodatak ne može kumulirati s uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada). Već po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, međusobno se ne isključuju. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda se i kao razumno ukazuje da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (i za sate prekovremenog rada). Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnova prekovremenog rada (osnovica za uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada je tek osnovna plaća – čl.

51. st.

1. al.

4. KU). K tome i Zakonom o radu ("Narodne novine", broj 93/14), kao općim propisom o radu (čl. 1.), propisano je pravo radnika na povećanje plaće po četiri osnove koje se međusobno ne isključuju i to: za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi (čl. 94.). U situaciji kada bi pravo radnika na povećanje plaće za prekovremeni rad isključivalo pravo radnika na povećanje plaće po drugim osnovama, moglo bi se dogoditi da u određenim situacijama (kada je zbroj povećanja plaće po drugim osnovama veći od povećanja plaće za prekovremeni rad) radnik za ostvarene sate prekovremenog rada ostvari manju plaću (po satu) od plaće za rad u redovnom radnom vremenu.

To bi bilo u direktnoj suprotnosti s intencijom zakonodavca iz navedenih zakonskih odredbi. Slijedom iznesenog, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU, ukoliko su u prekovremenom radu radili pod posebnim uvjetima rada i ukoliko su u prekovremenom radu radili na poslovima s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, imaju pravo pored 50%-tnog uvećanja osnovne plaće na ime uvećanja plaće za prekovremeni rad i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i za sate ostvarene u prekovremenom radu (Vrhovni sud Republike Hrvatske, posl.br.

Rev 3566/2018 od 21. svibnja 2019.).

Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da se tužitelju nije mogla dosuditi razlika s osnove naknade za korištenje godišnjeg odmora s obzirom na njegovu izjavu od 19.12.2014. Naime, iz sadržaja navedene izjave ne proizlazi da se tužitelj odrekao potraživanja razlike s osnove naknade za korištenje godišnjeg odmora zbog pogrešno utvrđenog prosjeka prethodnih plaća (zbog toga što nisu obračunati dodaci za prekovremeni rad), pa je stoga prvostupanjski sud pravilno dosudio tužitelju razliku s navedene osnove.

U odnosu na odluku o parničnom trošku valja reći slijedeće. Osnovano navodi tužitelj u žalbi da mu je trebalo dosuditi i nagradu za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 625,00 kn. Nadalje, osnovano navodi tuženik u žalbi da, primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, tužitelju ne pripada nagrada za sastav podnesaka od 14.02.2019. i 27.11.2019. jer ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice. Podnesak od 08.11.2019. bio je, međutim, potreban za vođenje parnice jer je njime tužitelj postavio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja. Vodeći računa o naprijed navedenom, tužitelju pripada nagrada za sastav tužbe (1.000,00 kn), nagrada za sastav podneska od 08. studenog 2019. (1.000,00 kn), nagrada za zastupanje na ročištima 15. svibnja 2019. i 2. prosinca 2019. (po 1.000,00 kn), ukupno 4.000,00 kn, uz PDV (1.000,00 kn), kojem iznosu su pribrojani troškovi financijskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn i trošak pristupa na ročište za objavu presude (625,00 kn), odnosno ukupno 7.125,00 kn, dok je u preostalom dijelu valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

Iz ovih je razloga odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavka 1. i 373. točke 3. ZPP-a.

U Rijeci, 02. ožujka 2020.

Sudac

Ksenija Dimec

Općinskom radnom sudu

u Zagrebu

Vraćamo vam spis zajedno sa pet istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.