Legislator Case Law & Legislation
I Kž-1278/1992-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeals in a rape case, upholding the first-instance conviction and sentence.

Case Number I Kž-1278/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by the defendant and the public prosecutor against a first-instance conviction for rape. The defendant argued that the court failed to properly evaluate evidence suggesting he was not the perpetrator, while the prosecutor claimed the sentence was too lenient. The court rejected these claims, finding that the evidence, including biological traces and the victim's testimony, sufficiently established the defendant's guilt and that the imposed two-year prison term was appropriate.

Legislator headnote

AI generated

čl. 370. st. 2. ZKP; čl. 374. ZKP; čl. 376. st. 1. toč. 1 i 2. ZKP; When a defendant challenges a conviction based on alleged procedural errors or factual mistakes, the appellate court must independently assess whether the lower court's findings were supported by the evidence; if the evidence is sufficient to establish guilt and the sentence is proportionate, the appeal is inadmissible.

Keywords

AI generated
criminal appeal procedure rape conviction factual error challenge procedural violation claim sentencing proportionality evidence evaluation appellate review standard

Cited Legislation

AI generated
čl. 370. st. 2. ZKP
Zamjenik državnog odvjetnika Hrvatske, postupajući u skladu s odredbom iz čl. 370. st. 2. ZKP (sada čl.
čl. 374. ZKP
ZKP (sada čl. 374. ZKP).
čl. 376. st. 1. toč. 1 i 2. ZKP
Kako razlozi žalbe nisu ostvareni i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 376. st. 1. toč. 1 i 2. ZKP (sada: čl.
čl. 384. ZKP
ZKP) nisu nađene ni bitne povrede odredaba krivičng postupka niti povrede krivčnog zakona na štetu optuženika, odlučeno je kao u izreci, a temeljem čl. 384. ZKP (sada čl.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1278/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike, kao predsjednka vijeća, te Svedrović Marijana i Potrebica Ante kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. B.I. zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 1. KZRH (sada: čl. 79. st. 1. KZRH) odlučujući o žalbama optuženika i družavnog odvjetnika podnesenim protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 24. studenog 1992. godine, broj: K-92/92 u sjednici održanoj 29. rujna 1993. u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. B.I. i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom od 24. studenog 1992. godine, broj: K-92/92; Okružni sud u Zagrebu oglasio je krivim optuženka B.I., zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 1. KZRH (sada: čl. 79. st. 1. KZRH), činjenično i pravono opisanog u izreci pobijane presude, i po čl. 83. st. 1. KZRH (sada: čl. 79. st. 21. KZRH) osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

Protiv te presude podnijeli su žalbe optuženik B.I., po branitelju J.S., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostepni sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmjenjeno vijeće; državni odvjetnk, zbog odluke o kazni, te predlažu da prvostepeni sud pobijanu presudu preinači u odluci o kazni i optuženka B.I. osudi na kaznu zatvora u dužem vremenskom trajanju. Zamjenik državnog odvjetnika Hrvatske, postupajući u skladu s odredbom iz čl. 370. st. 2. ZKP (sada čl. 360. st. 2. ZKP), stavio je prijedlog da se žalbe optuženika B.I. uvaži, pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženik B.I. osudi na kaznu zatvora u dužem vremenskom trajanju.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu optuženika B.I.

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud počinio relativno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 2. ZKP (sada: čl. 354. st. 2. ZKP) - "jer nije cijenio dokaze koji idu u prilog optuženiku, a to je bilo od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude".

Prema žalitelju dokazi koje prvostepeni sud nije cijenio (a trebao je) su slijedeći: izgled automobila ne odgovara opisu koji je dala oštećenica, dlake koje su pronađene nad gačicama i hlačama oštećenice razlikuju se od dlaka optuženika i oštećenice, opis izgleda optuženika je znatno različit od stvarnog izgleda optuženika -što sve ukazuje, prema žalitelju, da optuežnik B.I. nije počinitelj terečenog krivičnog djela, več da se radi o nekoj "trečoj osobi".

Takvi navodi žalitleja ukazuju prije svega, da se žalitelj u suštini žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a ne bitne povrede odredaba krivičnog postupka (kako relativno bitne tako i apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP; sada: čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP - koje povrede žalitelj obrazlaže istim razlozima).

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Sve ono što žalitelj navodi da prvostepeni sud "nije cijenio" kao dokaze koji idu u prilog optuženiku B.I., prvostepni sud jeste cijenio, ali je te navedene okolnosti cijenio u vezi sa ostalim dokazima: prepoznavanjem optuženika B.I. od strane oštećenice G.V., okolnošću pronalaska krvne grupe "A" (koju ima i optuženik B.I. ), te konačno, pronalaskom kose na kapi oštećenice, koja kosa sliči kosi optuženika, kao i pronalaskom kose na sjedištu automobila optuženika, koja kosa također sliči kosi oštećenice.

Naravno, sva ova činjenična utvrđenja nemaju istu dokaznu snagu, ali ono što je bitno, jeste to, da je oštećenica G.V. prepoznala optuženika B.I. kao počinitelja krivičnog djela. To što žalitelj ukazuje na okolnost da je oštećenica dala opis počinitelja krivičnog djela znatno različito od stvarnog izgleda optuženika B.I., odnosi se, u suštini, samo na visinu optuženika B.I., no upravo u pogledu te okolnosti (visine optuženika B.I. ) oštećenica je u raznim fazama krivičnog postupka različito procjenjivala visinu optuženika: oko 180 cm (u krivičnoj prijavi), između 170 i 180 cm (u zapisniku o prepoznavanju) te 189 cm (na glavnoj raspravi).

Radi se tu o pogrešnoj procjeni oštećenice, koja sigurno ne znači, ono što ističe žalitelj: da je oštećenica dala znatno različit opis počinitelja krivičnog djela s obzirom na stvarni izgled optuženika. Oštećenica je jednostavno, s obzirom na korpulentnost gornjeg dijela optuženiika (te posebno okolnosti da je optuženik čitavo vrijeme sjedio u automobilu) doživjela optuženika višim nego što on to jeste. Ostale okolnosti (nađene dlake, te krvna grupa "A"), bez obzira na relativan stupanj svoje "dokazljivosti" (sličnost, a ne i apsolutna vjerojatnost) predstavljaju činjenice koje ne isključuju optuženka B.I. kao počinitelja krivičng djela, dok okolnosti koje žalitelj ističe u žalbi (i za koje tvrdi da su "dokazi koji idu u prilog optuženika") niti su dokazi, niti su uopće činjenice koje idu u prilog bilo kome, pa niti optuženiku.

To što pojedini biološki tragovi ne pripadaju ni optuženiku ni oštećenici - ne znači ništa jer je nesporna stvar da biološki tragovi tragovi mogu potjecati od treće osobe (različito od ososbe optuženika i oštećenice) i mogu biti naneseni u raznim okolnostima. Isto tako, opisan automobil od strane oštećenice (s obzirom na izgled automobila optuženika kakav je naveden nekolko dana nakon događaja) nije nikakav dokaz koji ide u prilog optuženiku, jer je oštećenica u općim elementima (tamna boja, tamna unutrašnjost automobila, "žice koje vise"...) opisala automobil optuženika onako kakav je taj automobil stvarno izgledao.

To što niti karakteristični detalji (ugrađeni radio, ugrađena polica...) nisu odgovarali opisu oštećenice - znatno su relativizirani i zbog okolnosti što je automobil pregledan nekoliko dana nakon događaja, a posebno i zbog toga što je očigledno da je optuženik (pema iskazu svjedoka B.B. - brata optužeika upravo u kritično vrijeme "imao neugrđen radio koji je kupio na otpadu".

Sve to ukazuje na to da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje kada je na osnovi izvedenih dokaza zaključio da je upravo optuženik B.I. počinitelj terečenog krivičnog djela i kada je povjerovao iskazu oštećenice G.V..

Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, podnesena u korist optuženika, sadrži i žalbu zbog odluke o krivičnoj sankciji (čl. 379. ZKP; sada: čl. 369. ZKP), ovaj drugostepeni sud preispitao je i odluku o kazni, te našao da prvostepeni sud prilikom odmjeravanja kazne optuženiku B.I.

I Kž 1278/92.

vodio računa o svim okolnostima bitnim za vrstu i mjeru kazne, te če se prema mišljenju ovog drugostepenog suda, kaznom zatovar u trajanju od 2 (dvije) godine ostvariti sve svrhe kažnjavanja predviđene u zakonu, kako to pravilno ističe i prvostepeni sud.

Na žalbu državnog odvjetnika

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud osudio optuženika B.I. na preblagu kaznu. Stuprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud je optuženika B.I. osudio na adekvatnu kaznu kako je to već obrazloženo povodom žalbe samog optuženika B.I., na koji dio odluke se i upućuje žalitelj. Kako razlozi žalbe nisu ostvareni i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 376. st. 1. toč. 1 i 2. ZKP (sada: čl. 366. st. 1. i 2. ZKP) nisu nađene ni bitne povrede odredaba krivičng postupka niti povrede krivčnog zakona na štetu optuženika, odlučeno je kao u izreci, a temeljem čl. 384. ZKP (sada čl. 374. ZKP).

U Zagrebu, 29. rujna 1993. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Kocijančić Erika, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)