I Kr-7/1999-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-7/1999-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. K., zbog kaznenog djela iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne osuđenika dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Zaboku od 21. siječnja 1999. godine, br. K-34/96., u sjednici održanoj dana 24. ožujka 1999. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. S.K. i njegove majke Z.K. za izvanredno ublažavanje kazne osuđeniku.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zaboku od 15. rujna 1997. godine, br. K-34/96. koja je preinačena u pravnoj oznaci djela presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 26. svibnja 1998. godine, br. Kž- 294/98., oglašen je krivim S.K. kaznenog djela iz čl. 126. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 125. st. 1. KZRH, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

Nakon pravomoćnosti presude osuđenik i njegova majka podnijeli su zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kome navode da su se nakon izricanja prvostupanjske presude prilike promijenile, osuđeniku je umro otac i baka, dok se njegova majka nalazi u teškoj psihičkoj krizi, pa joj je neophodna njegova pomoć, radi čega predlaže da se njegov zahtjev za izvanredno ublažvanje kazne usvoji, te izrečena kazna ublaži.

Prvostupanjski sud, dostavljajući zahtjev ovom sudu, predložio je da se isti odbije, a negativni su i prijedlozi Općinskog državnog odvjetništva u Zaboku i državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji je u svom pismenom podnesku od 1. ožujka 1999. godine, br. DOKR-49/99. naveo da smatra da zahtjev osuđenika treba odbiti.

Razmotrivši zahtjev, ovaj Vrhovni sud našao je da isti nije osnovan.

Obiteljske prilike osuđenika, te okolnosti koje nabraja u svome zahtjevu i one koje nabraja osuđenikova majka djelomično su cijenjene po prvostupanjskom sudu, a činjenica da je u međuvremenu optuženiku umro otac i baka, sudu prvog stupnja nisu bile poznate, međutim, te okolnosti nisu takve kvalitete da bi očito dovele do blaže kazne, da su i bile poznate, pa je slijedom iznijetoga, trebalo zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne odbiti, te odlučiti kao u izreci rješenja, a tememljem čl. 401. st. 6. ZKP.

U Zagrebu, 24. ožujka 1999.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.