I Kž-462/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 462/15-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. I. K., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Kv I-7/2015 od 10. kolovoza 2015., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba os. I. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku na temelju čl. 507. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), a ispravno i na temelju čl. 498. st. 5. ZKP/08 odbijeni su prijedlozi os. I. K. obnovu kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Šibeniku broj K-19/14, od 3. studenoga 2014. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž- 717/14 od 11. veljače 2015., a kojom je opt. I. K. je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, zbog kaznenog djela iz čl. 110. u svezi čl. 34. st. 1. KZ/11.

Protiv tog rješenja žalbu je osobno podnio os. I. K. ne navodeći posebno žalbene osnove, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se zapravo žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ne naznačujući pritom posebno žalbeni prijedlog, međutim iz obrazloženja žalbe proizlazi da predlaže preinaku prvostupanjske odluke u smislu da mu se dozvoli obnova kaznenog postupka.

Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je u skladu s odredbom čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

I Kž 462/15-4

Žalba nije osnovana.

Naime, u odnosu na zahtjev za obnovu kaznenog postupka prema odredbi čl. 501. st.

1. toč. 3. ZKP/08 propisano je da se kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može obnoviti u korist osuđenika ako se iznesu nove činjenice, podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da se prouzroči oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezina osuda po blažem kaznenom zakonu. Pobijajući prvostupanjsko rješenje žalitelj ne navodi neke nove činjenice niti dokaze, već samo ponavlja navode svoje obrane, te vrši preocjenu izvedenih dokaza ne iznoseći pritom ništa nova što prvostupanjski sud u pravomoćnoj presudi nije razmotrio i ocijenio, već nanovo polemizira s razlozima pravomoćne presude. Međutim, svi dokazi i okolnosti koje osuđenik ističe, već su analizirani i cijenjeni u pravomoćnoj prvostupanjskoj i drugostupanjskoj presudi. Stoga, ponovno inzistiranje u zahtjevu za tzv. pravu obnovu postupka na dokazima koji su bili poznati i dostupni prvostupanjskom i drugostupanjskom sudu prilikom donošenja presude upućuje na zaključak da nije riječ o novim činjenicama ili novim dokazima, a posebice ne o činjenicama i dokazima koji bi bili pogodni da dovedu do oslobađajuće presude ili do osude optuženika po blažem zakonu, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, kada je odbio prijedlog osuđenika za obnovu postupka iz osnove navedene u čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08, pa je iz navedenih razloga žalba osuđenika neosnovana.

U odnosu na tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka iz čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08, prvostupanjski je sud također odbio zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka, smatrajući da okolnosti koje je isticao u svom zahtjevu nisu takve kvalitete da bi u smislu navedene zakonske odredbe očito dovele do blaže osude.

Žalitelj u žalbi ponovo ističe okolnosti koje se odnose na obiteljske prilike, te činjenicu da mu je otac bio sudionik Domovinskog rata i da ima status invalida, što međutim i prema ocjeni ovog suda ne predstavlja one okolnosti koje bi, da su postojale u vrijeme izricanja presude ili da sud za njih nije znao iako su postojale, očito dovele do blaže presude.

Slijedom iznijetog, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio zahtjev osuđenog I. K. za nepravu obnovu kaznenog postupka kao neosnovan, zbog čega je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, budući da u pobijanom rješenju nisu utvrđene povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. rujna 2015.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Ranko Marijan, v.r.