Rev-1076/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorda Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja K. I. iz R., zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku iz R., protiv tuženika D.D. C. Z., Filijala R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 20. studenog 1991. broj Gž-1788/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 22. svibnja 1991. broj P- 3234/90, u sjednici održanoj dana 24. rujna 1992.
Legislator headnote
AI generatedRev-1076/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Odluka o parnicom trošku pravilno je donesena jer je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku, koji je temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske, "NN" br. 53/91, u daljnjem tekstu: ZPP).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1076/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorda Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja K. I. iz R., zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku iz R., protiv tuženika D.D. C. Z., Filijala R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 20. studenog 1991. broj Gž-1788/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 22. svibnja 1991. broj P- 3234/90, u sjednici održanoj dana 24. rujna 1992.
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda u pobijanom dijelu kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu štete u vezi prometne nezgode.
Protiv presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o parničnom trošku. Predlaže da se pobijana presuda preinači, tako da se u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu, te da mu se dosudi i parnični trošak cijelog postupka.
Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Nije sporno da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi 23. 7. 1983. godine i da je za štetu koju je s tim u vezi pretrpio odgovorna tužena C. iz Z., Filijala R..
Sporna je visina štete za pretrpjele fizičke boli, strah, smanjenje životne aktivnosti, za troškove tuđe pomoći i troškove pojačane ishrane.
Imajući u vidu trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha te smanjenje životnih aktivnosti, dob i zanimanje tužitelja kao i okolnosti u vrijeme donošenja prvostepene presude dana 22. 5. 1991. godine prema kojima se okolnostima utvrđuje visina naknade neimovinske štete, o čemu se ovdje radi, ovaj sud smatra da je tužitelju pravilno dosuđena naknada za fizičke boli u iznosu od 63.000 HRD, za pretrpljeni strah u iznosu od 10.000 HRD i za smanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 250.000 HRD, jer je takva naknada primjerena šteti iz navedenih osnova. Naknada štete za troškove tuđe pomoći i pojačanu ishranu kao naknada izvorno novčane štete, dosuđuje se prema cijenama za podmirenje tih troškova u vrijeme kad su oni nastali,pa kako je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna 1983. godine u trajanju od dva mjeseca, a isto toliko i pojačana ishrana u toj godini (nalaz liječnika vještaka list 49 spisa), tužitelj neosnovano ponavlja u reviziji da mu je dosuđena naknada za troškove tuđe pomoći u iznosu od 10.000 HRD i za pojačanu ishranu takodjer u iznosu od 10.000 HRD prenisko dosuđena jer takva naknada odgovara van svake sumnje cijenama u vrijeme kad su ti troškovi nastali, a tužitelj nije pružio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je s tim u vezi imao veće izdatke.
Odluka o parnicom trošku pravilno je donesena jer je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku, koji je temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske, "NN" br. 53/91, u daljnjem tekstu: ZPP).
Kad je kraj takvog stanja stvari tužitelj odbijen sa spornim dijelom tužbenog zahtjeva, pravilno je primijenjeno materijalnog pravo, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP-a)
U Zagrebu, 24. rujna 1992.
Predsjednik vijeća:
Đorđe Bjegović, v.r.