Rev-1693/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1693/2014-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. F. iz Z., zastupane po punomoćniku A. K., odvjetniku u Z., G. B. iz O., Lj. B. iz L., E. B. iz I., M. M. iz Z., H. M. iz Z., E. P. iz Z., i T. E. iz Z., a peto do osmotužitelji zastupani po punomoćniku A. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika N. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćnici S. Z., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja I. F., M. M.¸ H. M., E. P. i T. E. protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-330/13-2 od 2. travnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-3149/05 od 27. rujna 2012., u sjednici održanoj 11. lipnja 2019.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja M. M., H. M., E. P. i T. E. kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužiteljice I. F. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da im tuženik solidarno isplati na ime protupravno oduzetih nekretnina iznos od 258.839,00 EUR-a prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s 15% zatezne kamate od dana podnošenja tužbe pa do isplate, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tuženik pristao na povlačenje tužbe od strane tužitelja G. B. i Lj. B., a prvostupanjskim rješenjem naloženo je ostalim tužiteljima da tuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 77.190,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja I. F., M. M., H. M., E. P. i T. E. te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelji I. F., M. M., H. M., E. P. i T. E. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

Revizija tužitelja M. M., H. M., E. P. i T. E. nije osnovana, a revizija tužiteljice I. F. nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 91.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13– dalje: ZPP) određeno je tko je ovlašten podnijeti reviziju. Tako je sukladno čl. 91.a st. 1. ZPP određeno da stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik, dok je prema čl. 91.a st. 2. ZPP određeno da iznimno od stavka 1. navedenog članka stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja je prema odredbama ZPP ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati je u tom svojstvu, i ako nije odvjetnik ako ima položen pravosudni ispit. Također u smislu čl. 91.a st. 3. ZPP stranka, odnosno njezin opunomoćenik iz stavka 2. navedenog članka, dužni su uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.

Prvotužiteljica I. F. podnijela je reviziju osobno, a uz nju nije priložila izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, niti takva potvrda u izvorniku ili preslici je ranije podnesena sudu. Naime, odvjetnik A. S. je punomoćnik preostalih tužitelja, ali ne i prvotužiteljice I. F. koja se je osobno samo pridružila izjavljenoj reviziji, slijedom čega je revizija prvotužiteljice nedopuštena i valjalo je istu odbaciti i riješiti kao u izreci rješenja temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u odnosu na reviziju tužitelja M. M., H. M., E. P. i T. E. samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora između navedenih tužitelja i tuženika u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete na ime protupravno oduzetih nekretnina, odnosno za provedenu deposedaciju i oduzimanje predmetnih nekretnina s time da naknada nije isplaćena tužiteljima.

U postupku je utvrđeno:

- da su nekretnine koje su predmet spora i u odnosu na koje tužitelji traže naknadu štete sastavni dio gradskog groblja u Z.,

- da su tužitelji odnosno njihovi prednici upisani kao zemljišnoknjižni suvlasnici k.č.br. zem. 7689 i 7695 iz zk.ul. 5894 k.o. Z., te da su suvlasnici nekretnina starih oznaka upisanih u zk.ul. 952 k.o. A., koje u novoj izmjeri odgovaraju predmetnim nekretninama,

- da su temeljem rješenja Skupštine općine Z. od 27. prosinca 1982. predmetne nekretnine dane na korištenje predniku tuženika radi proširenja gradskog groblja u Z.,

- da su na istima utvrđeni posjednici koji su različite osobe od tužitelja i da je istima utvrđena naknada za deposedirane nekretnine i određeno je da im se ista isplati sukladno sporazumima o naknadi,

- da je prenamjena zemljišta izvršena tijekom 90-tih godina, odnosno da je izgradnja groblja na tom dijelu završena najkasnije 1997.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja zaključivši da tuženik nije pasivno legitimiran već sukladno čl. 2. Zakona o grobljima ("Narodne novine", broj 19/98 i 50/12 – dalje: ZG) jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zadar. Pored navedenog prvostupanjski sud smatra da tužitelji uopće nisu dokazali svoje vlasništvo predmetnih nekretnina osim dvije nekretnine, a nisu niti dokazali eventualnu visinu naknade štete odnosno vrijednost oduzetih nekretnina jer nisu niti predujmili novčana sredstva za provođenje vještačenja.

Drugostupanjski sud također prihvaća da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan ali prvenstveno iz razloga što je nastupila zastara potraživanja naknade štete u smislu odredbe čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO) jer je izgradnja groblja na tom dijelu izvršena do 1997., a tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 20. listopada 2005. slijedom čega je protekao rok iz čl. 376. st. 2. ZOO.

Tužitelji u reviziji smatraju da oni kao vlasnici predmetnih nekretnina imaju pravo na potraživanje naknade štete i da njihov zahtjev ne može zastarjeti te ističu da je sud mogao po službenoj dužnosti utvrditi visinu naknade štete odnosno vrijednost spornih nekretnina. U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz revizije može se jedino utvrditi da tužitelji ukazuju da su nižestupanjski sudovi pogrešno zaključili da tužitelji nisu u roku podnijeli zahtjev za izuzeće vještaka slijedom čega da su i pogrešno primijenili odredbu čl. 254. st. 2. i 6. ZPP.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud nigdje u spisu nije mogao pronaći da bi tužitelji tražili izuzeće vještaka (vještak uopće nije niti bio određen zbog neuplate predujma od strane tužitelja) slijedom čega se ovaj revizijski razlog uopće ne može valjano ispitati jer se niti ne odnosi na nižestupanjske presude, a niti je u postupku stavljen bilo kakav zahtjev za izuzeće vještaka. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Ovaj sud prije svega prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je u pogledu potraživanja naknade štete tužitelja nastupila zastara iz razloga što prema usvojenom pravnom shvaćanju ovoga suda kod potraživanja naknade štete radi protupravnog oduzimanja nekretnine početak zastarijevanja potraživanja naknade štete započinje onog trenutka kad više vlasnik nekretnine nije u mogućnosti tražiti predaju u posjed iste. Kako je u ovom postupku utvrđeno da je još 1997. završena izgradnja groblja, a predmetne nekretnine se nalaze unutar tog groblja, od tog trenutka više nije bilo moguće zahtijevati predaju u posjed nekretnina već je bilo moguće zahtijevati naknadu štete. Obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. listopada 2005. protekao je rok iz čl. 376. st. 1. i 2. ZOO, odnosno nastupila je zastara potraživanja naknade štete kako to pravilno zaključuje drugostupanjski sud. Stoga svi preostali navodi tužitelja u reviziji nisu od značaja te nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

Zagreb, 11. lipnja 2019.

Predsjednica vijeća:

Gordana Jalšovečki, v.r.