P-1354/2023-33 · Općinski sud u Makarskoj

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-1354/2023-33

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj Stalna služba u Imotskom po sucu Mariji Ćosić u pravnoj stvari tužitelja: ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Borisu Ujeviću, odvjetniku u Imotskom, Ante Starčevića 10, protiv tuženika: NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Ani Tomaš, odvjetnici u Splitu, Tavelićeva 50, radi prestanka ometanja vršenja stvarne služnosti, nakon održane glavne rasprave dana 22 svibnja 2025., objave dana 18. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Zabranjuje se tuženiku da postavljanjem ograde, vikom, prijetnjama i na bilo koji drugi način tužitelja sprječava i ometa u vršenju prava stvarne služnosti prolaza pješice preko prostora položenog na dijelu č.z. 3337/1 K. O. [katastarska općina] u pravcu zapada, te pravca sjever-jug cijelom širinom od 8,08 metara unutar točaka A-B skice vještaka ing. Perice Puljića, od 18. rujna 2024. godine koji se prostire ispred južnog dijela tužiteljeve obiteljske kuće na k.br.40. [adresa] kao povlasne nekretnine sve do javnoprometne površine u zaseoku Lažete.

II. Nalaže se tuženiku NH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da ukloni postavljeni zidić i metalnu ograde duljine 6,10 metara na istom položenih na dijelu č. z. 3337/1 K. O. [katastarska općina], unutar točaka A-B, skice vještaka ing. Perice Puljića od 18. rujna 2024. godine, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe u protivnom se dozvoljava tužitelju da sam o trošku tuženika izvrši radnje uklanjanja gore opisane građevinske instalacije.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju na ime parničnih troškova iznos od 1.049,55 EUR-a sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je izvanknjižni vlasnik obiteljske kuće položene na č. zgr. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na adresi [adresa], zaselak Lažete, kao i pripadajuće okućnice koja se prostire na dijelu č.z. 3337/1 K. O. [katastarska općina], dok je

2. tuženik izvanknjižni vlasnik susjedne, zapadno položene obiteljske kuće na adresi [adresa], položene na č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Tužitelj dalje navodi da na korist nekretnina tužitelja postoji pravo stvarne služnosti prolaza provoza, progona blaga i prolaza pješice preko prostora položenog na dijelu č.z. 3337/1 K. O. [katastarska općina] u pravcu zapada cijelom širinom od cca. 4 metra koji se prostire ispred južnog dijela tužiteljeve obiteljske kuće na kbr.40. [adresa] sve do javnoprometne površine u zaseoku Lažete, kao i prostorom oko same kuće u pravcima sjever – jug i da su se tim prostorom svakodobni vlasnici prostora na kojem je položena tužiteljeva obiteljska kuća redovito služili od kada su tu stara kuća i pojata koje su kao građevine prethodile sadašnjem položaju tužiteljeve kuće bile sagrađene preko 80 godina i da posljednji stjecatelj prava je sam tužitelj i njegova obitelj koji se u punom opsegu koristio služnosti najkasnije od 2000. godine, kada je srušio staru kuću i pojatu i poduzeo gradnju sada postojeće kuće na k.br. 44. [adresa].

2.Tužitelj dalje ističe da je tuženik tijekom 2023. godine postavljanjem ograde i betonskih utora okomito pravcem zapad - istok do same tužiteljeve kuće na dijelu č.z. 3337/1 K. O. [katastarska općina] samovlasno onemogućio tužitelja u dosadašnjem korištenju prostora služnosti, a budući da tuženik tužitelja neosnovano sprječava i ometa u vršenju stvarne služnosti postavlja tužbeni zahtjev:

"I Nalaže se tuženiku NH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da ukloni postavljeni građevinski sklop od metalne ograde i betonskih sastavnica položenih na dijelu č.z. 3337/1 k. o. [katastarska općina], unutar točaka A-B-C-D-A,skice vještaka ing. Perice Puljića,od 29.3.2023. u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe u protivnom se dozvoljava tužitelju da sam o trošku tuženika izvrši radnje uklanjanja gore opisane građevinske instalacije.

II Zabranjuje se tuženiku da postavljanjem ograde, vikom, prijetnjama i na bilo koji drugi način tužitelja sprječava i ometa u vršenju prava stvarne služnosti prolaza provoza,progona blaga i prolaza pješice preko prostora položenog na dijelu č.z. 3337/1 k. o. [katastarska općina] u pravcu zapada cijelom širinom od cca 4 m koji se prostire ispred južnog dijela tužiteljeve obiteljske kuće na kbr.40. [adresa] kao povlasne nekretnine sve do javnoprometne površine u zaseolku Lažete kao i prostorom oko same kuće u pravcima sjever - jug".

3.Tuženik u odgovoru na tužbu protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelj nikad nije bio u posjedu prava stvarne služnosti na dijelovima nekretnina u njegovom vlasništvu niti je posljedično tome stekao pravo stvarne služnosti na tim nekretninama, pa ne može tražiti od tuženika da ukloni metalnu ogradu sa svoje nekretnine i da ga ne sprječava i ometa u vršenju prava služnosti prolaza provoza, progona blaga i prolaza pješice preko prostora položenog na dijelu č. z. 3337/1 K. O. [katastarska općina] u pravcu zapada cijelom širinom od cca 4 metra koji se prostire ispred južnog dijela tužiteljeve obiteljske kuće na k.br.40 [adresa] kao povlasne nekretnine sve do javnoprometne površine u zaseoku Lažete kao i prostorom oko same kuće u pravcu sjever-jug. Tuženik dalje navodi da u konkretnom slučaju služnost prolaza provoza je čak i fizički nemoguća što samo govori u prilog neosnovanosti tužbe, te da sukladno čl. 175.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, svaka služnost mora imati svoju razumnu svrhu. S obzirom da je tužitelj svoju kuću (na č.z. 362/1 K. O. [katastarska općina]) izgradio na način da je na svojoj južnoj strani točno naslonjena na među sa nekretninom u vlasništvu tuženika, a koja u naravi predstavlja tuženikov dvor u kojem se nalaze stol i stolice te vrt, postavlja se pitanje zbog čega se tužitelj želi prešetavati po tuženikovim nekretninama i koja se razumna svrha time postiže, te

3. posebno ističe da između nekretnine u vlasništvu tužitelja (č.z. 362/1) i kuće u vlasništvu tuženika već više od 20 godina postoji metalna kapija koja priječi prolaz u dvor tuženika uz južnu stranu tužiteljeve nekretnine, tako da tužitelj suprotno navodima u tužbi, tuda nikad nije mogao prolaziti niti je imao zašto.

4.Tužitelj je podneskom od 16. siječnja 2025., a nakon što je zaprimio nalaz i mišljenje vještaka uredio tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

5.Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u fotografije lica mjesta (str.5, 6, 14, 20, 21), izvršio uvid u terensku skicu lica mjesta ing. Perice Puljića od 29. ožujka 2023. (str.7), obavio očevid na licu mjesta 17. rujna 2024., pročitao vještvo vještaka Perice Puljića od 18. rujna 2024. (str.30 do 36), pročitao izjavu MH pok. Đ (str.49 i 50), pročitao rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev-656/21, saslušao svjedoke DH pok. N, IH pok. M, ĐH pok D, HH pok. I, JH. H, ĐHE pok. I i VH pok. J pročitao nadopunu iskaza ŠH pok. D (str.73) i saslušao tužitelja i tuženika kao parnične stranke.

6.Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da sporna ograda je položena od ruba obiteljske kuće tužitelja na udaljenosti od 2,63 metra i da se radi o kovanoj ogradi dužine 6,10 metara, a koja ograda dijeli prostor kojim prostorom tuženik ulazi do svoje nekretnine - vrta i prostora ispred kuće, a koja nekretnina je u vlasništvu tuženika. Na ulazu u prostor ispred kuće tuženika vidljiva je kapija širine 145 cm, a na prolazu koji se proteže do kuće tužitelja nalazi se prozor širine 135 cm i visine 117 cm, a koji prozor se nalazi na primaćoj sobi tužitelja.

7.Tužitelj ĐH u svom iskazu navodi da je svoju obiteljsku kuću naslijedio od svog djeda UH i to negdje 1975. godine, dok je 1999. godine kupio od EH pok. ŽH njezinu štalu u dužini 3 metra, a koja štala je imala vrata koja su zatvorena i da je sada tu prozor od njegove primaće sobe. Tužitelj navodi da je svoju obiteljsku kuću radio sigurno 10 do 15 godina, a da prostor ispred njihovih kuća je bila zemljana površina te da prostor ispred obiteljske kuće tuženika je bio niže otprilike cca. 50 cm i taj prostor nije bio ničim ograđen. Tužitelj navodi da mu je poznato da je otac tuženika taj dio koji je bio niže nasipao zemljom, a prostor koji je položen ispred njegove obiteljske kuće i obiteljske kuće tuženika je korišten zajednički, a koji prostor je koristio i prilikom izgradnje obiteljske kuće a da bi došao do svog prozora, a na kojem dijelu su nekad bila vrata od pojate, može doći popločanim dijelom uz obiteljsku kuću tuženika i koji dio je ograđen željeznom ogradom i da on nema nikakve nekretnine koje bi bile položene iza kapije koja je postavljena između njihovih kuća.

8.Tuženik NH pok. J u svom iskazu navodi da prostor koji je sada popločen je bio niže cca. 50 cm u odnosu na gornju nekretninu i bio je odijeljen od te nekretnine suhozidom širine cca. 50 cm., i da je on 2015. godine kada se podijelio sa svojim bratom taj prostor nasuo i doveo u sadašnju visinu a da je tužitelj uklonio taj suhozid prije petnaest godina, i da se on tome nije protivio i da je unatrag tri godine postavio željeznu ogradu isključivo iz razloga da odijeli svoje vlasništvo i da njegovi potomci znaju što je njihovo, te da on ne brani niti tužitelju niti njegovoj obitelji da prolaze tim dijelom kako bi došao do svog prozora.

4. 9.Svjedok DH pok. N u svom iskazu navodi da mu je od malena poznato da tu nikada nije postojala nikakva ograda već je bio slobodan prolaz, te da u odnosu na prostor koji je popločan pločama i prostor koji nije popločan je nekada bio u vlasništvu ŽH koju nekretninu je dijelom prodao tuženiku, a da mu je poznato da je i OH nešto kupovao od ŽH i misli da se radi o površini od 3 metra uz prozor na desnoj strani. U odnosu na sporni prostor svjedok navodi da je bio slobodan ne samo za stranke, već i za ostale mještane. Nakon što je svjedoku predočena fotografija (str.33) isti je naveo da prostor koji nije popločan je bio u vlasništvu prednika tužitelja, dok prostor koji je popločen je bio u vlasništvu ŽH. Na poseban upit punomoćnice tuženika zašto se koristio prostor koji je popločen, svjedok je naveo da su ga i oni koristili kao djeca za igru, s tim da prostor koji je popločan je u vlasništvu TH, a da na mjestu gdje je sada prozor na kući tužitelja je nekad bio ulaz u staru pojatu i da tužitelj sada ne može doći nesmetano do svog prozora.

10.Svjedok RH pok. M u svom iskazu navodi da živi na udaljenosti 20-ak metara i prostor koji se nalazi između kuća stranaka nikada nije bio ograđen i da mu je poznato da je tuženik postavio tu ogradu a prostor između kuća stranaka je korišten od strane prednika – prodavatelja, odnosno tuženik je kupio nekretninu od EH koja je supruga ŽH i nekada je tu postojala pojata do koje se dolazilo prolazom gdje je sada postavljena kapija, te da mu je poznato da je tužitelj kupio i dio pojate od EH u širini 3 metra i to baš dio koji se nalazi od kapije prema prozoru koji je nekada bio ulaz u tu pojatu. Svjedok dodaje da prostor koji nije popločan je starina prednika tužitelja a kada je kupio pojatu istu je preuredio koja je postala dio kuće tako da prijašnji ulaz u pojatu predstavlja sada prozor obiteljske kuće tužitelja i da tužitelj i prije i poslije je mogao nesmetano dolaziti spornim prostorom.

11.Svjedok ĐH pok. D u svom iskazu navodi da je njegova kuća udaljena cca. 200 metara od spornog prostora i da prostor koji nije popločen je starina tužitelja, dok prostor koji je popločen je tuženikov, a na upit da li je tu nekad bila ograda svjedok navodi da se ne može točno izjasniti, ali da je postojala neka optička granica, a da gdje je sada kuća tuženika je nekada bio svinjac i bio je niže u odnosu na nekretninu tužitelja te da prilikom gradnje kuće tuženik je taj prostor izravnao te da mu nije poznato da je tu postojala bilo kakva ograda, a da je tužitelj kupio 3 metra pojate od EH i da gdje je sada prozor na kući tužitelja i to baš kod ograde je nekada bio ulaz u pojatu, a da mu je poznato da je tuženik postavio ogradu i da je čitav prostor tužitelj mogao koristiti i koristio je, pa je i mogao nesmetano doći do svog prozora, a i čitav prostor je koristio prilikom izgradnje kuće koju je radio dosta dugo i nije mu poznato da je bio ometan od strane tuženika . Svjedok je naknadno dostavio ovom sudu podnesak dana 30. travnja 2025. godine u kojem podnesku ispravlja – nadopunjuje svoj iskaz te navodi da je postojao kameni suhozid između nekretnina stranaka.

12.Svjedok AH pok. I u svom iskazu navodi da mu je poznato da je BH prodala pojatu i to dio pojate ĐH i to 3 metra, a ulaz u tu pojatu je bio položen gdje je sada prozor tužitelja, te da taj čitav prostor nije bio popločan i korišten je na način kako je to zahtijevala pojata jer je tu bilo blago i prostor nikada nije bio ograđen, a da tužitelj prilikom izgradnje svoje obiteljske kuće je nesmetano

5. koristio sporni prostor, i nije mu poznato da je ikada bila bilo kakva ograda a da je prostor koji nije popločen starina prednika tužitelja.

13.Svjedok LH pok. H u svom iskazu navodi da živi u [adresa], ali da često dolazi u [adresa] i da njegova kuća je položena u blizini kuće stranaka, a nakon što se svjedoku predočena fotografija (str.33) isti je naveo da mu je poznato da taj prostor su nesmetano koristili i tužitelj i tuženik (i popločani i nepopločani prostor) te da kuća tužitelja i to u prizemlju je nekada bila pojata a da gdje je sada prozor je bio ulaz u pojatu, tako da je tužitelj uz pojatu i na toj pojati nadogradio obiteljsku kuću te taj ulaz zatvorio i napravio prozor i da do tog prozora se može doći samo dijelom koji je popločan, a kada je stavljena ograda mora se proći uz tu ogradu i doći do prozora.

14.Svjedok NHE pok. I u svom iskazu navodi da je sve do 2014. godine često dolazio u [adresa] a u zadnje vrijeme dolazi povremeno, a da mu je kuća udaljena cca. 100 metara od predmetne nekretnine. Nakon što se svjedoku predočila fotografija (str.33) isti je naveo da mu je poznato da sada gdje je položena ograda, a između popločanog i nepopločanog dijela je bio suhozid s tim da mu nije poznato kada je uklonjen. Svjedok također navodi da mu je poznato da je tužitelj kupio staru pojatu i da sada gdje je prozor su bila vrata i da bi ušao u pojatu morao je proći uz kuću tuženika, odnosno prostorom koji je bio omeđen s jedne strane suhozidom a s druge strane kućom tuženika, te da mu nije poznato kada je suhozid uklonjen niti mu je poznato da li je nakon otklanjanja suhozida tužitelj prolazio tim dijelom, a da je tužitelj svoju kuću uređivao i nadograđivao do pojate (koja je bila kompletno srušena a bila je u vlasništvu PH) unatrag 22 godine, ali mu nije poznato da li je i tada još uvijek bio suhozid.

15.Svjedok SH pok. Jbrat tuženika u svom iskazu navodi da skoro svaki vikend dolazi u [adresa] i da je njegova stara kuća udaljena od kuće tuženika cca. 15 metara, a nova kuća cca. 100 metara. Nakon što su svjedoku predočene fotografije isti je naveo da na prostoru uz popločani dio na nekretnini koja je u vlasništvu tužitelja je nekada bio suhozid koji je uklonio tužitelj unatrag 15-ak godina i to nakon što je počeo raditi kuću, a da njegov brat je svoj dio popločio unatrag dvije do tri godine i da je tada stavio zelenu ogradu. Svjedok dodaje da je tužitelj kupio dio pojate od PH, a da je dio pojate kupio njihov otac ĆH, i da je tužitelj svoj dio pojate srušio a da gdje je sada prozor je bio ulaz u pojatu te je sagradio obiteljsku kuću, dok dio pojate koji je kupio njihov otac, a diobom je pripala tuženiku-njegovom bratu je sada "odrna" i tu se sjedi. Svjedok također dodaje kada je tužitelj uklonio suhozid isti je nesmetano koristio čitav prostor prilikom izgradnje svoje kuće i u tome ga nitko nije ometao, a da bi tužitelj nesmetano sada došao do prozora koji je prije predstavljao ulaz u pojatu može nesmetano doći popločanim dijelom, a da svrha ograde koju je postavio njegov brat je da se ogradi njegovo vlasništvo.

16.Prema čl. 233. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00.,129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., u daljnjem tekstu ZV) ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge

6. osoba koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava.

16.1.Prema čl. 234. ZV-a da bi ovlaštenik prava služnosti mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo iz čl. 233. ZV-a, mora dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja toga prava.

17.Svjedoci ĐH u svom iskazu navodi da taj prostor nikada nije bio ničim ograđen, svjedok DH navodi da nije postojala nikakva ograda već slobodan prolaz, svjedok RH u iskazu navodi da prostor koji se nalazi između kuća stranaka nikada nije bio ograđen i da je nesmetano korišten od strane prednika stranaka, svjedok ĐH u svom iskazu navodi da je postojala neka optička granica, da bi u podnesku naveo da je postojao kameni suhozid. Svjedok AH u svom iskazu navodi da se čitav prostor prije nego je popločan od strane tuženika koristio kako je zahtijevala pojata, svjedok LH u iskazu navodi da se čitav prostor mogao nesmetano koristiti (i popločani i nepopločani), svjedok NHE u iskazu navodi da gdje je sada položena ograda ( između popločanog i nepopločanog dijela) je bio suhozid i da mu nije poznato kada je uklonjen i svjedok SH brat tuženika u svom iskazu navodi da uz popločani dio nekretnina je bio suhozid koji je uklonjen prije 15 godina od strane tužitelja, nakon čega je isti mogao nesmetano koristiti čitav prostor prilikom izgradnje kuće, a da je njegov brat - tuženik unatrag dvije do tri godine stavio ogradu.

18.Među strankama je nesporno da je tužitelj kupio pojatu od PH koju pojatu je preuredio i to na način da tamo gdje je bio ulaz u pojatu sada je prozor. Iz svih izvedenih dokaza, a naročito očevida na licu mjesta, te iskaza većine svjedoka sud izvodi zaključak da tu nikada nije postojala nikakva ograda, odnosno kameni suhozid, već da je bio prostor koji je nesmetano korišten od strane stranaka i ostalih mještana, naročito ako je nesporno da je tu nekada bila pojata u kojoj se držala stoka. Sve da sud i prihvati navode manjeg dijela svjedoka da je tu nekada postojao suhozid, gdje je sada tuženik postavio zidić i metalnu ogradu, nesporno je da je taj suhozid uklonjen od strane tužitelja unatrag sigurno 15 godine i da je tužitelj čitav taj prostor nesmetano koristio prilikom izgradnje svoje kuće te je time vršio stvarnu služnost prolaza pješice preko prostora koji je položen na dijelu čestice zemlje [katastarska čestica], i da u tome nije bio ometan od strane tuženika sve do postavljanja zidića i metalne ograde.

19.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan, odnosno da je tužitelj dokazao pravo stvarne služnosti prolaza pješice preko prostora koji je položen na dijelu č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to baš prostor koji je popločan i nalazi se uz kuću tuženika i da je radnjama tuženika odnosno postavljanjem zidića i metalne ograde onemogućen u izvršavanju tog prava.

20.Slijedom iznijetog sud je usvojio tužbeni zahtjev kao osnovan.

7. 21.Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., 155. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22.,155/23 u daljnjem tekstu ZPP ).Tužitelj je zastupan po punomoćniku pa mu je trošak odmjeren tako što je sud imao u vidu popisani trošak i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023.) i to u visini jednokratne nagrade propisane Tarifnim brojem 7. st. 2. toč.1. Tarife, koja obuhvaća četiri radnje i to: za sastav tužbe, sastav podneska od 12.03.2024., pristup punomoćnika na ročišta dana 18.03.2024., 04.06.2024., što predstavlja 250 bodova, kao i daljnje radnje i to: za pristup punomoćnika na očevid dana 17.09.2024. za sastav podneska od 05.11.2024., za pristup na ročišta dana 21.11.2024., 04.02.2025., 19.03.2025., 22.05.2025., za sastav podnesaka od 15.01.2025., 16.01.2025. sve po 50 bodova, što daje ukupno 650 bodova. Kako je punomoćnik tužitelja u svom popisu troška ukupno zatražio 275 bodova sud mu je te bodove u cijelosti priznao, te pomnožio s vrijednošću boda od 2,00 EUR-a (Tbr. 50.) i dosudio iznos od 550,00 EUR-a, kojem iznosu treba dodati troškove očevida u iznosu od 400,00 EUR-a, te pristojbu za tužbu u iznosu od 46,46 EUR-a i pristojbu za presudu u iznosu od 53,09 EUR-a, i što daje dosuđeni iznos od 1.049,55 EUR-a, a sve kako je odlučeno u točki III. izreke.

U Imotskom 18. srpnja 2025.

S u d a c:

Marija Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana na Županijski sud u tri primjerka, a putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja Boris Ujević, odvjetnik u Imotskom, A. Starčevića 10,

- pun. tuženika Ana Tomaš, odvjetnica u Splitu, Tavelićeva 50.