Croatian Supreme Court dismisses appeals against detention extension for drug trafficking defendants based on recidivism and danger of reoffending.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by two defendants against the first-instance court's decision to extend their pre-trial detention. The defendants argued for release or alternative measures, citing lack of income and alleged innocence regarding specific charges. The court rejected these claims, affirming that the defendants' prior convictions, current drug trafficking charges, and specific circumstances like addiction and lack of steady income justified the continued danger of reoffending.
Legislator headnote
AI generatedZakon o kaznenom postupku čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4.; Detention extension is justified by prior convictions indicating lifestyle inconsistency with legal order, current charges of drug trafficking, and expert findings confirming danger of reoffending to secure income.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 860/07-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. M. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama okrivljenih I. M. i S. V., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 13. prosinca 2007. godine Kv-336/07 (K- 67/07), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 31. prosinca 2007. godine,
r i j e š i o j e:
Odbijaju se žalbe okr. I. M. i okr. S. V. kao neosnovane.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku produljen je pritvor protiv okrivljenog I. M. po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06) i protiv okrivljenog S. V. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku nakon podignute optužnice zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04, 84/05 i 71/06).
Protiv tog rješenja žali se okrivljeni I. M., po braniteljici A. G., odvjetnici iz Š., te predlaže ukidanje pobijanog rješenja i puštanje okrivljenika na slobodu. Žalbu je podnio i okrivljeni S. V., po branitelju E. T., odvjetniku iz S., s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i okrivljenika pusti na slobodu odnosno odredi neku od mjera opreza iz čl. 90. Zakona o kaznenom postupku.
Žalbe nisu osnovane.
II Kž 860/07-3
Suprotno žalbenim tvrdnjama, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da i nadalje protiv okrivljenih I. M. i S. V. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, a protiv okrivljenog M. i po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku.
Naime, iz izvoda iz kaznene evidencije za okrivljenog I. M. vidljiva je njegova osuđivanost zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona na temelju čega se zaključuje o neusklađenosti njegovog života s pravnim poretkom. Nadalje, ovdje podignutom optužnicom stavlja mu se na teret kazneno djelo zlouporabe opojnih droga u kvalificiranom obliku na način da je prodavao opojnu drogu kokain i marihuana, te radi prodaje posjedovao i prenosio opojnu drogu marihuana. Dvije vrste opojnih droga koje mu se inkriminiraju, te činjenica da je okrivljenik kod istražnog suca naveo da je nezaposlen ukazuju da je inkriminirana djelatnost vršena s ciljem ostvarivanja prihoda, pa te okolnosti uz raniju osuđivanost, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljeni I. M. boravkom na slobodi nastavio s činjenjem sličnih kaznenih djela, zbog čega je utemeljeno protiv njega produljen pritvor po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.
Pritvor po istoj zakonskoj osnovi je opravdan i u odnosu na okrivljenog S. V. koji se u ovom postupku tereti da je radi prodaje posjedovao opojnu drogu kokain i marihuanu, pa s obzirom da je isti ovisnik te da je vještak psihijatar utvrdio postojanje opasnosti od ponavljanja djela, a nema redovite prihode, po ocjeni ovog suda, sve navedene okolnosti u međusobnoj povezanosti predstavljaju osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljeni S. V. boravkom na slobodi ponovio kazneno djelo s ciljem stjecanja zarade za nabavu opojne droge o kojoj je ovisan.
O postojanju posebno teških okolnosti djela koje opravdavaju pritvorsku osnovu iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku za okrivljenog I. M. i ovaj sud zaključuje na temelju količine opojne droge koja mu se stavlja na teret optužnicom, a to je, pored ostalog cca 7 kg marihuane, što predstavlja količinu podobnu za ugrožavanje zdravlja većeg broja ljudi.
Žalitelj I. M. ističe svoju neosuđivanost zbog kvalificiranog djela zlouporabe opojnih droga, te se osporava postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni V. od njega kupio opojnu drogu koja mu se inkriminira. Okolnost što isti nije osuđivan zbog istovjetnog kaznenog djela ne dovodi u pitanje ukupnost okolnosti koje opravdavaju pritvor kako je to ovdje navedeno, a nije osnovan niti navod koji osporava osnovanu sumnju. Naime, u ovoj fazi postupka, kao pretpostavka za pritvor, dovoljan je relevantan stupanj osnovanosti sumnje, koji je opravdan optužnicom s podacima u spisu, a prilikom odlučivanja o žalbi na pritvor drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti u činjenično stanje u spisu i pitanje kaznene odgovornosti.
Navodi žalbe okrivljenog S. V. prvenstveno osporavaju okolnost navedenu u pobijanom rješenju koja se odnosi na izostanak redovitih prihoda te u prilog tvrdnji o tome da okrivljeniku materijalno pomaže obitelj prilaže javnobilježnički ovjerene izjave njegovih dviju teta iz kojih proizlazi da su iste financijski pomagale okrivljenika. Ovi žalbeni razlozi nisu prihvatljivi s obzirom da nezaposlenost nije jedina okolnost na temelju koje se zaključuje o opasnosti od ponavljanja djela, već u tom smislu daleko veći značaj ima ovisnost i vještačenjem utvrđena opasnost od ponavljanja djela. Osim toga, sam okrivljenik je kod
II Kž 860/07-3
istražnog suca naveo da je nezaposlen i lošeg imovnog stanja, pa ovim tvrdnjama kojima nastoji ublažiti te podatke, ne dovodi u pitanje pravilnost pobijane odluke.
Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. ZKP-a, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 31. prosinca 2007. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ivona Horvatić, v. r.
Damir Kos, v. r.