II Kž-294/2017-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 294/2017.-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. Š. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog I. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 25. srpnja 2017. broj Kv I-237/2017. (Kovm-2/2016.), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. kolovoza 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okrivljenog I. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća za mladež Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. Š., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 2. i 6., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11., kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. i kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te protiv okrivljenog I. D., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 3., 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), prema okrivljenom I. D. produljena je primjena mjera opreza, i to obveze javljanja jednom mjesečno određenoj službenoj osobi u policijskoj postaji Policijske uprave zagrebačke prema mjestu prebivališta, zabrane približavanja maloljetnoj oštećenici B. B. na udaljenost manju od 100 metara te zabrane uspostavljanja i održavanja veze s tom oštećenicom, uz upozorenje da će se u slučaju nepridržavanja mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.

II Kž 294/2017.-4

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni I. D. po branitelju, odvjetniku V. V., navodeći da istu podnosi „zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (i) zbog nepostojanja razloga za određivanje mjere“, a predlažući ovom sudu „da pobijano rješenje preinači na način da ukine sve mjere opreza određene rješenjem Županijskog suda u Rijeci, posl.br.: Kovm-2/16, Kv I-90/2017, od 30. ožujka 2017. godine. Podredno, predlaže se žalbenom sudu da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje“.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti od odlučnog značaja za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog I. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a potom je i pravilno zaključio da se ta mjera i nadalje može svrhovito zamijeniti mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08. Za takvo svoje utvrđenje prvostupanjski je sud dao valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije u pravu okrivljenik kada u žalbi upire da je u prvostupanjskom rješenju ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije obrazlagao u čemu su ostvarene pretpostavke za određivanje istražnog zatvora niti je naveo razloge za primjenu mjera opreza, zbog čega da je pobijano rješenje nezakonito. U povodu podnesene žalbe, pobijano je rješenje ispitano i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. No, pritom nije utvrđeno ni postojanje neke od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijajući pravilnost od strane prvostupanjskog suda utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljeni I. D. pobija postojanje osnovane sumnje da je počinio terećeno mu kazneno djelo razbojništva. No, protivno takvim žalbenim navodima, odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio na teret mu stavljeno kazneno djelo proizlazi iz podignute optužnice te dokaza na kojima se ona temelji, prvenstveno iskaza maloljetne oštećenice B. B., koji je potkrijepljen i drugim dokazima na koje se je pravilno pozvao i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Upravo takav stupanj osnovane sumnje je dostatan za primjenu mjere istražnog zatvora u smislu članka 123. stavka 1. ZKP/08., zbog čega su ovi okrivljenikovi žalbeni prigovori neosnovani.

Nadalje, opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenog I. D. proizlazi iz načina počinjenja na teret mu stavljenog kaznenog djela razbojništva, kojim je iskazana upornost i viši stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju na štetu maloljetne oštećenice te činjenice da je okrivljenik, prema vlastitim navodima, loših materijalnih prilika, a što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Međutim, vodeći računa o odredbi članka 95. stavka 1. ZKP/08., prema kojoj se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza, mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, a imajući na umu pritom i da okrivljenik do sada nije kazneno osuđivan, kao i da se prema raspoloživim podacima protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak te da se je zaposlio, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je protiv okrivljenika i dalje opravdano primjenjivati mjere opreza obveze javljanja jednom mjesečno određenoj službenoj osobi u

II Kž 294/2017.-4

policijskoj postaji Policijske uprave zagrebačke prema mjestu prebivališta, zabrane približavanja maloljetnoj oštećenici B. B. na udaljenost manju od 100 metara te zabrane uspostavljanja i održavanja veze s tom oštećenicom. Upravo će se tim mjerama onemogućiti neposredan kontakt između okrivljenika i maloljetne oštećenice, kao i spriječiti okrivljenika u daljnjem kriminalnom djelovanju, a time ujedno ostvariti i svrha koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Stoga je zakonito i pravilno protiv okrivljenika produljena daljnja primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08., slijedom čega su neosnovani okrivljenikovi žalbeni navodi da protiv njega nije određen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 2. ZKP/08. pa je nejasno zbog čega zabrana približavanja maloljetnoj oštećenici te zabrana uspostavljanja veze s njom kada iz podataka u spisu predmeta niti ne proizlazi da bi okrivljenik pokušao utjecati na svjedokinju.

Jednako tako, neosnovano okrivljenik pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja pobija tvrdnjama da niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi on, nakon što je protiv njega ukinut istražni zatvor, pokušao na bilo koji način uspostaviti kontakt s maloljetnom oštećenicom jer to samo pokazuje da primijenjene mjere opreza ostvaruju svoju svrhu. Također neosnovano okrivljenik postojanje opasnosti od ponavljanja djela pokušava otkloniti činjenicom da je sada zaposlen jer je ta okolnost, između ostalih, i bila razlog da se prema njemu primjenjuju navedene mjere opreza.

Slijedom navedenog, a budući da okrivljenikova žalba nije osnovana, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. kolovoza 2017.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

Damir Kos, v. r.