Rev-1170/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1170/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. T. iz R., zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku iz R., protiv tuženika-protutužitelja T. R. d.o.o. iz R., kao pravnog sljednika W. T. C. R. d.o.o., zastupanog po punomoćnici T. Ž., odvjetnici iz R., radi isplate, utvrđenja ništavosti i raskida ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3184/05 od 20. veljače 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2956/01-37 od 4. ožujka 2005., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2012.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja-protutuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3184/05 od 20. veljače 2008. u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja-protutuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2956/01-37 od 4. ožujka 2005. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika.

II. Odbija se tuženik-protutužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na reviziju.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja-protutuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3184/05 od 20. veljače 2008. u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja-protutuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2956/01-37 od 4. ožujka 2005. kojom je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. 1. prihvaćen je protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja (dalje: tuženika), te je raskinut Ugovor sklopljen dana 7. prosinca 2000. između tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelja) i prednika tužitelja W. d.o.o. R., na kojem su stranke ovjerile svoj potpis pred javnim bilježnikom D. P. iz R. pod brojem ovjere OV-15747/00 i OV-15748/00. U toč. 2. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 23.760,40 kn, dok je u toč. 3. odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim je tražio da mu tuženik plati iznos od 117.812,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2001. pa do isplate. U toč. 4. odbijen je tuženik s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je ugovor sklopljen između stranaka ništav. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, te je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na pobijani dio pod toč. 1., 2. i 3. izreke, a ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, te predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Tuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija kao neosnovana odbije.

Revizija nije osnovana u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu, a nedopuštena je u dijelu koji se odnosi na protutužbeni zahtjev za raskid ugovora.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 117.812,43 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom temeljem sklopljenog Ugovora od 7. prosinca 2000. između stranaka, a predmet spora je i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje ništavim spornog ugovora odnosno za raskid istog ugovora.

Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 – dalje: ZPP) revizija je dopuštena protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn i ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu. U smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjski sud u izreci te presude odredio da je protiv nje revizija dopuštena.

U konkretnoj pravnoj stvari vidljivo je da revizija nije izjavljena temeljem čl. 382. st. 2. ZPP, a predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu, te eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev na utvrđenje ništavosti ugovora odnosno raskid istog ugovora. Dakle, ne radi se niti o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu.

Tuženik je u odnosu na eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev naznačio vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kn slijedom čega revizija nije dopuštena u dijelu koji se odnosi na protutužbeni zahtjev tuženika, jer vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 100.000,00 kn.

Stoga je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP revizija nedopuštena u dijelu koji se odnosi na protutužbeni zahtjev tuženika, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti traži isplatu iznosa od 117.812,43 kn zaključivši da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan obzirom da je ugovor između stranaka raskinut zbog promijenjenih okolnosti, pa bi tužitelju u smislu čl. 133. st. 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO) eventualno pripadala naknada štete koju trpi zbog toga, a tužitelj nije dokazao da bi pretrpio bilo kakvu štetu.

Tužitelj u reviziji ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ali pobija drugostupanjsku odluku samo u odnosu na protutužbeni zahtjev za raskid ugovora, te u reviziji ne navodi u čemu bi se sastojala pogrešna primjena materijalnog prava u odnosu na odbijeni tužbeni zahtjev tužitelja. Revident u reviziji iznosi samo razloge koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava u svezi odluke o protutužbenom zahtjevu, a u kojem dijelu revizija nije dopuštena, dok revizija ne sadrži razloge koji bi se odnosili na pogrešnu primjenu materijalnog prava glede tužbenog zahtjeva. Obzirom da ovaj sud u smislu odredbe čl. 392. a) ZPP reviziju ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koje se odnosi na tužbeni zahtjev tužitelja.

Stoga je temeljem čl. 393. ZPP valjalo presuditi kao u izreci, a odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, te tuženiku nije priznat trošak odgovora na reviziju obzirom da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

U Zagrebu, 29. kolovoza 2012.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v. r.