Revd-38/2024-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske



REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-38/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Šarušić, odvjetnik u Zagrebu, Baštijanova 2A, protiv tuženika Splitska obala d.o.o., OIB 89801268320, Split, Kralja Zvonimira 14, kojeg zastupa punomoćnica Danijela Jurić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu te povratka na rad, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-554/2023-2 od 19. rujna 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1962/22-21 od 7. ožujka 2023., u sjednici održanoj 18. veljače 2025.,

r i j e š i o j e:

I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-554/2023- 2 od 19. rujna 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1962/22-21 od 7. ožujka 2023., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) postavivši tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:

„1. Ima li poslodavac opravdan razlog za otkaz ugovora o radu radniku kojem ne ponudi drugo odgovarajuće radno mjesto, a koje radno mjesto je nezakonito popunjeno umirovljenikom?

2. Je li moguće valjano otkazati ugovor o radu pozivom na opći akt poslodavca koji nije stupio na snagu?

3. Je li iznenađujuća presuda kada se odluka drugostupanjskog suda poziva na okolnosti za koje tvrdi da su nesporne, a koje u prvostupanjskom postupku nisu niti utvrđivane niti raspravljane?“

2. Tužitelj ističe da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, pravo vlasništva, pravo na rad i slobodu rada te pravo na zabranu diskriminacije.

3. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije ističe da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, a niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

5. Predmet spora je utvrđenje da je nedopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i povratak na rad.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je utvrdio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

7. Naime, postavljena pravna pitanja polaze od činjeničnih utvrđenja koja su u suprotnosti sa pobijanom odlukom. Sud drugog stupnja utvrdio je da tuženik tužitelju nije mogao ponuditi drugo odgovarajuće radno mjesto s punim radnim vremenom te da je Pravilnik o radu zakonit, jer nepravovremeno isticanje priloga uz Pravilnik ne čini sam Pravilnik o radu nezakonitim.

8. Osim toga, na temelju utvrđenja suda drugog stupnja da je zakonito izmijenjen Pravilnik o radu kojim je ukinuto tužiteljevo radno mjesto zamjenika direktora te da tužitelju nije bilo moguće ponuditi drugo odgovarajuće radno mjesto sa punim radnim vremenom, kada se o tim spornim činjenicama raspravljalo pred sudom prvog stupnja, ne ukazuje na postojanje iznenađujuće presude.

9. Budući da nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

10. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, pravo vlasništva, pravo na rad i slobodu rada te pravo na zabranu diskriminacije.

11. Naime, utvrđeno je da tuženik tužitelju nije mogao ponuditi drugo odgovarajuće radno mjesto s punim radnim vremenom, pa pobijana odluka nije arbitrarna, jer sadrži dostatne i valjane razloge, pa samim time nije došlo do povrede prava na pravično suđenje.

12. S obzirom da tuženik tužitelju nije mogao ponuditi odgovarajuće drugo radno mjesto s punim radnim vremenom, nije moglo doći niti do povrede ostalih temeljnih ljudskih prava na koje se tužitelj poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije.

13. Slijedom navedenog, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, valjalo je odlučiti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug