Usž-1048/2015-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-1048/15-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš-Beroš i Jasminke Jenjić, članica vijeća uz sudsku savjetnicu Lidiju Ravlić, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja K. d.o.o., Z., kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-488/14-7 od 21. travnja 2015., na sjednici održanoj 24. rujna 2015.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-488/14-7 od 21. travnja 2015.

Obrazloženje

Presudom Upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao poništenje drugostupanjskog rješenja kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12. i 152/14., dalje u tekstu: ZUS).

Tužitelj u žalbi tvrdi da Upravni sud nije obrazložio na koji način mu je izvršena dostava poziva za sudjelovanje u postupku utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine. Tvrdi da odgovorna osoba tužitelja ima prebivalište u inozemstvu i zasigurno nije potpisala primitak poziva, a ako je to učinio netko treći, da nije imao ovlasti za to. Tvrdi da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku jer je od 17. svibnja 2012. njegovu poštu neovlašteno primao g. E. I. jer je isti imao pristup poštanskom sandučiću i pečatu. Navodi da činjenica da nije uredno zaprimio poziv za procjenu vrijednosti nekretnine i činjenica da je osporio utvrđenu vrijednost nekretnine ukazuje na to da je doveo u sumnju pravilnost procjene poreznog tijela. Tužitelj nadalje tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer je odbijen njegov prijedlog za provođenje građevinskog vještačenja. Tvrdi da mu je porez na promet nekretnina utvrđen u prekomjernom iznosu jer je porezno tijelo kod procjene tržišne vrijednosti nekretnine povrijedilo zakon na njegovu štetu. Predlaže da sud poništi pobijanu presudu i sam riješi stvar.

Tuženik, iako uredno pozvan, nije se očitovao odgovorom na žalbu (čl. 72. st. 3. ZUS- a).

Žalba nije osnovana.

Suprotno žaliteljevoj tvrdnji, Upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, a žalitelj određeno niti ne obrazlaže u čemu bi se sastojala povreda pravila sudskog postupka. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke (čl. 33. st. 2. ZUS-a).

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelju omogućeno sudjelovanje u postupku utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine. Naime, dostava poziva za sudjelovanje u utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine (čl. 72. Općeg poreznog zakona – „Narodne novine“ 147/08., 18/11., 78/12. i 136/12.) obavljena je tužitelju u skladu s odredbom članka 88. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.), a njegova nenazočnost nije utjecala na pravilnost utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine od strane poreznog tijela. Što se tiče tužiteljevog prijedloga za izvođenje dokaza vještačenjem, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (čl. 33. st. 3 ZUS-a). Međutim, sud je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora (čl. 60. st. 4. ZUS-a), što je Upravni sud i učinio.

Tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa zbog toga i ovaj sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 69/97., 26/00. i 153/02.) te odbio tužbeni zahtjev, uz razložno obrazloženje s kojim je ovaj sud suglasan.

S obzirom na navedeno, pobijana presuda je pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 73. st. 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 24. rujna 2015.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.