I Kž-361/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 361/14-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. S. zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 2., 3. i 4. Kaznenog zakona i dr. („Narodne novine“, br. 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 11. travnja 2014. br. KV-32/14 (K-29/13), u sjednici održanoj dana 29. siječnja 2015. i 12. ožujka 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. M. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

U tijeku postupka protiv opt. M. S. zbog kaznenih djela iz čl. 111. toč. 2., 3. i 4. i dr. KZ/11, prihvaćeni su prijedlozi mlt. P. H. i mlt. L. H. te su radi osiguranja njihovog imovinskopravnog zahtjeva određene privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina u vlasništvu optuženika i to: kuće, dvorišta i oranice upisanih u zk. ul. br. 485 K.O. S. kč. br. 557/2 uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnim knjigama čija provedba je naložena zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Hrvatskoj Kostajnici Ujedno je odlučeno da ova privremena mjera može trajati najdulje 30 dana od dostavljanja pravomoćne presude strankama.

Protiv tog rješenja žali se opt. M. S. po svom branitelju D. M., odvjetniku iz V. G., „zbog svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog za određivanje privremene mjere uz nalog za brisanje zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja na nekretninama optuženika.

Žalba nije osnovana.

Iako u izreci pobijanog rješenja nije navedena zakonska osnova odlučivanja u smislu čl. 168. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 152/08, 76/09, 80/11,

I Kž 361/14-4

91/12 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08), to ne čini pobijano rješenje nerazumljivim, odnosno nepodobnim za ispitivanje, jer je osnova iz čl. 160. st. 1. i 2. ZKP/08 izrijekom navedena u obrazloženju tog rješenja. Isto tako, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 time što bi u obrazloženju pobijanog rješenja izostali razlozi o odlučnim činjenicama. Naime, ovlaštenost predlagatelja osiguranja proizlazi iz činjenice da se radi o sinovima pok. I. H. koji je lišen života počinjenjem kaznenog djela za koje je optuženik prvostupanjskom presudom oglašen krivim. Srodstvo oštećenika se u obrazloženju pobijanog rješenja izrijekom navodi, a tijekom postupka nije bila sporno, tim više jer je spisu priloženo rješenje o nasljeđivanju kojim su ošt. P. i L. H. proglašeni zakonskim nasljednicima iza svog pokojnog oca. S tim u vezi je i očita vjerojatnost postojanja njihove tražbine budući su oštećenici inkriminiranim postupkom optuženika izgubili roditelja što podrazumijeva određene duševne boli čija naknada je predmetom imovinskopravnog zahtjeva.

Suprotno tvrdnji žalbe, vijeće prvostupanjskog suda bilo je ovlašteno donijeti pobijanu odluku neovisno o tome što su oštećenici nepravomoćnom presudom, sukladno čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08, upućeni da svoj imovinskopravni zahtjev ostvaruju u parnici. Oštećenici su imovinskopravni zahtjev postavili pravovremeno tj. prije završetka dokaznog postupka čime su postupili sukladno čl. 155. st. 2. ZKP/08. Činjenica da prvostupanjski sud, u adhezionom parničnom postupku, nije donio meritornu odluku, ne znači da je imovinskopravni zahtjev oštećenika neosnovan, već da postojeći podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za potpuno ili djelomično presuđenje. Stoga će o tome biti raspravljeno u građanskom postupku pod uvjetom da oštećenici u tom pravcu podnesu tužbeni zahtjev. Upravo iz tog razloga je vrijeme trajanja naloženih mjera u ovom kaznenom postupku ograničeno na način učinjen ad III izreke pobijanog rješenja.

Konačno, opasnost da bi optuženik, bez nalaganja privremenih mjera, mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine oštećenika u dostatnoj je mjeri obrazložena razlozima pobijanog rješenja, koje prihvaća i ovaj sud te nalazi da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 344. st. 1. i 2. Ovršnog zakona.

Kako time navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 na koje se pazi po službenoj dužnosti, to je, sukladno čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 12. ožujka 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.