Ur-19/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Ur-19/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, kao i odvjetnika Zvjezdane Žnidarčić-Begović i Branimira Grubelića, kao članova vijeća, odlučujući o prigovoru M. I. iz B. M., protiv rješenja Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 14. lipnja 2001. godine br. 605/2001, u sjednici održanoj dana 23. studenog 2001. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se prigovor kao neosnovan.

Obrazloženje

Rješenjem Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore (u daljnjem tekstu: HOK) od 14. listopada 2000. br. 605/2001, odbijena je žalba M.I. protiv rješenja Izvršnog odbora HOK-a od 07. svibnja 2001., kojim je odbijen njegov zahtjev za upis u Imenik odvjetnika HOK-a.

Protiv rješenja Upravnog odbora M.I. podnio je pravovremeno prigovor u kojem pobija pravilnost ocjena Izvršnog i Upravnog odbora glede njegove dostojnosti za obavljanje odvjetništva.

U prigovoru je predložio da sud pobijana rješenja poništi i odobri njegov upis u Imenik odvjetnika HOK-a sa sjedištem u B.M.

Prigovor nije osnovan.

Člankom 49. st. 2. Zakona o odvjetništvu (“Narodne novine” br. 9/94) propisano je da nije dostojna za obavljanje odvjetništva osoba čije ranije ponašanje ili djelatnost ne jamči da će savjesno obavljati odvjetničko zvanje. Savjesno obavljati odvjetničko zvanje znači, između ostalog, ponašati se sukladno odredbi toč. 86. Kodeksa odvjetničke etike kojom je propisano da odvjetnik mora biti suradnik suda u provedbi zakona i zaštiti prava građana, te toč. 95. Kodeksa kojom je propisano da su odvjetnici dužni pružati odlučan otpor svakom pokušaju kršenja zakonitosti.

Da bi zahtjev M.I. za upis u Imenik odvjetnika HOK-a bio osnovan, bilo je potrebno utvrditi da li je njegovo ponašanje prije zahtjeva za upis bilo takvo da se može zaključiti da će kao odvjetnik pružati otpor svakom kršenju zakonitosti.

Mišljenje Odvjetničkog zbora Osijeka od 13. ožujka 2001. glede upisa M.I. u Imenik odvjetnika HOK-a također je negativno.

Valja naglasiti da je M.I. još 1997. zatražio upis u Imenik odvjetnika HOK-a, ali je bio pravomoćno odbijen odlukama Izvršnog i Upravnog odbora HOK-a, kao i presudom ovog Vrhovnog suda od 19. siječnja 1999. br. Ur-1/98. Po proteku dvogodišnjeg roka M.I. je 05. travnja 2000. ponovno podnio zahtjev za upis u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, ne navodeći druge razloge od onih koje je naveo u zahtjevu od 22. listopada 1997.

Utvrđenja nižestupanjskih tijela HOK-a predstavljaju dovoljnu osnovu za ocjenu da se iz ponašanja M.I. ne može zaključiti da bi kao odvjetnik pružao otpor svakom kršenju zakonitosti, niti njegovo ranije ponašanje jamči da bi kao odvjetnik savjesno obavljao odvjetničko zvanje.

Naime, u postupku je utvrđeno neprijepornim da je M.I. u vrijeme okupacije Istočne Slavonije i Zapadnog Srijema, nakon proglašenja samozvane “Republike srpske krajine”, obnašao dužnost zamjenika Okružnog javnog tužioca u B.M., prihvativši time političke odluke uzurpatorskih vlasti o odvajanju tih područja od Republike Hrvatske, kao i “Odluku o primjeni propisa” od 30. kolovoza 1991. o prestanku važenja i primjeni Ustava, zakona i propisa Republike Hrvatske (“Službeni glasnik Srpske olasti” broj 2/92 od 5. veljače 1992.).

Kako opisana djelatnost M.I. ukazuje na sklonost protupravnom, neustavnom i nezakonitom postupanju u cilju ostvarenja nedopuštenih ciljeva, a obavljanje odvjetničke službe zahtijeva pružanje pravne pomoći u ostvarivanju i zaštiti prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba (čl. 1. Zakona o odvjetništvu), to navedeno ponašanje M.I. svakako ukazuje na osobu kojoj nije imanentna zakonitost i zakonito postupanje, slijedom čega nije dostojan obavljati odvjetništvo.

Zbog navedenih je razloga primjenom odredbe čl. 60. st. 3. Zakona o odvjetništvu, u svezi s čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine” br. 53/91, 9/92 i 77/92) prigovor odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 23. studenog 2001.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v. r.