I Kž-Us-18/2018-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 18/2018-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. K. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11, 143/12; dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2018. broj Kv-I-Us-48/17, K-Us-6/13, u sjednici održanoj 5. travnja 2018.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba os. K. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu prihvaćen je zahtjev os. K. M. za obnovom kaznenog postupka te je preinačena u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Zagrebu od 27. lipnja 2013., broj: K-Us-6/13, koja je u odluci o imovinskopravnom zahtjevu preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. siječnja 2016., broj: I Kž- Us-138/13, te se osuđeni K. M., zbog kaznenih djela iz članka 333. stavak 3. i dr. KZ/97., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i 8 (osam) mjeseci, u koju kaznu se osuđeniku na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme lišenja slobode od 04. lipnja 2009. do 21. svibnja 2010., od 13. prosinca 2011. do 25. veljače 2012. te od 11. srpnja 2017. pa nadalje.“

Protiv te presude os. K. M. je podnio žalbu „zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešne primjene Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene odredaba čl. 498. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku“ te dopunu žalbe, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske „donese presudu koje je utemeljena na zakonu Rep. Hrvatske i europskoj praksi ESLJP-a“ odnosno da pobijanu presudu kao i presudu broj K-Us-6/13 „zbog nezakonito prikupljenih dokaza, nezakonite optužnice pa samim time i navedenih presuda“ ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na „ponovno zakonito suđenje na zakonito pribavljenim dokazima te poštivanja Ustavnih zagarantovanih ljudskih prava (jednakost oružja)“.

I Kž-Us 18/2018-5

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik zamjera da je prvostupanjski sud kaznu umanjio za dva mjeseca „jer se USKOK nije suglasio sa zamolbom“ i priklonio se „navodima USKOK-a“ o izraženoj upornosti pri počinjenju kaznenih djela te iznosi prigovore na račun zakonitosti pravomoćne osuđujuće presude i rješenja povodom zamolbi za prekid izdržavanja kazne.

Pravomoćnom presudom os. K. M. je zbog kaznenih djela iz čl. 333. st. 3., čl. 224. st. 4. i čl. 311. st. 1. KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i deset mjeseci. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je u tzv. nepravoj obnovi postupka iz razloga predviđenog u čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08 prihvatio osuđenikov zahtjev za izricanje blaže kazne ocijenivši da rođenje četvrtog djeteta, uz ostale vrednovane okolnosti iz pravomoćne presude (neosuđivanost, narušeno zdravlje, otac troje djece od kojih jedno boluje o teške i neizlječive bolesti, brojnost radnji i upornost pri izvršenju kaznenih djela kroz dulje razdoblje), predstavlja novu okolnost „koja je od utjecaja na životne prilike osuđenika, posebice u odnosu na obvezu uzdržavanja“.

Prema tome, unatoč negativnog odgovora na zahtjev USKOK-a, prvostupanjski sud je zahtjev prihvatio, a imajući na umu da je osuđeniku u pravomoćnoj presudi već olakotno cijenjen roditeljski status i teška bolest jednog djeteta, to je značaj novonastale okolnosti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjereno vrednovana odmjerenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju četiri godine i osam mjeseci.

Stoga je bez osnova žalbeno smjeranje osuđenika za još blažu osudu, dok ostali žalbeni prigovori kojima se problematizira zakonitost i pravilnost pravomoćne presude i rješenja o odbačaju odnosno odbijanju molbe za prekid izdržavanja kazne zatvora prelaze okvire predmeta razmatranja ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Slijedom navedenog, kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 5. travnja 2018.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Ranko Marijan, v.r.