Rev-1818/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1818/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja V. S. iz Z., koga zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. Z., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja suglasnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1084/10-2 od 2. svibnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2661/09 od 4. veljače 2010., u sjednici održanoj 13. siječnja 2016.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tužitelj stekao valjani pravni osnov za upis prava vlasništva na nekretninama pobliže označenima u toč. I. izreke te da je tuženik dužan tužitelju izdati pisanu suglasnost na parcelaciju predmetnih nekretnina, a da će u protivnom prvostupanjska presuda zamijeniti tu suglasnost. Toč. II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače ili, podredno ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. toč.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

Dakle, kako je tužitelji u tužbi naznačio iznos od 101.000,00 kn kao vrijednost predmeta spora, u smislu čl. 40. st. 2. ZPP-a, u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, uslijed čega nije dopuštena revizija iz čl. 382. st.

1.toč.1. ZPP-a. Isto tako nije riječ o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), a niti je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP- a (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a). Stoga nije dopuštena tzv. redovna revizija pa ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije razmatran. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka ima pravo izjaviti reviziju (tzv. izvanredna revizija) protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl. (tzv. redovna revizija), ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se tako primjerice navodi:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2) ako o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem; 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

Predmetna revizija ne sadržava određeno navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Naime, revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u reviziji kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ukoliko ih sam revident u reviziji nije određeno naznačio. Kako revizija ne sadržava određeno navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, to nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti izjavljene revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Stoga je na temelju čl. 392.b. st. 2. ZPP-a reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 13. siječnja 2016.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.