II Kž-468/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 468/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Žarka Dundovića kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. T. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. V. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda Zagrebu od 15. srpnja 2011. broj Kv-I-494/11 (K-69/10), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 16. rujna 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. V. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2011. broj Kv-I- 494/11 (K-69/10), u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. V. T. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08., dalje u tekstu: KZ), na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. V. T. iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i toč. 4. ZKP-a.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. V. T. po branitelju I. J., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje na način da mu se ukine pritvor. Žalba nije osnovana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske osnovano je i zakonito produljen pritvor protiv opt. V. T. iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i toč. 4. ZKP-a.

Naime, kako je prema pravomoćnoj optužnici opt. V. T. osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a, na način da je u vremenskom razdoblju od siječnja do 6. listopada 2009., u najmanje dvadeset navrata prodavao drogu heroin u količinama od najmanje trideset grama, i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da takav način postupanja sadrži visoki stupanj upornosti i odlučnosti u protupravnom djelovanju, a time upućuje na zaključak o postojanju značajne kriminalne volje u cilju ostvarenja imovinske

II Kž 468/11-4

koristi prodajom droge na ilegalnom tržištu. Osim toga, prema izvatku iz kaznene evidencije optuženik je već osuđivana osoba, pa iako se radi o drugačijim kaznenim djelima, očito je da dosadašnja osuđivanost nije ostvarila svrhu specijalne prevencije, tim više što je sada osnovano sumnjiv da je kazneno djelo počinio tijekom roka kušnje po ranijoj presudi. Stoga, izložene okolnosti u svojoj ukupnosti, jesu upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi boravkom na slobodi optuženik ponovio kazneno djelo, pa je daljnja primjena mjere pritvora protiv njega iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a, opravdana i utemeljena na zakonu.

Budući da je predmet inkriminirane djelatnosti velika količina od najmanje 600 grama štetne i opasne opojne droge heroin, koja je dovoljna za pripravu velikog broja pojedinačnih doza namijenjenih krajnjim konzumentima, čijom se prodajom može ostvariti izuzetno velika protupravna imovinska korist, dok se njezinom konzumacijom može ugroziti zdravlje velikog broja osoba, poglavito mladeži, s obzirom na to da kod konzumenata vrlo brzo razvija ovisnost sa svim poznatim posljedicama, kako na fizičkom, tako i na psihičkom i socijalnom segmentu funkcioniranja, to se i po ocjeni ovog suda drugog stupnja radi o posebno teškim okolnostima djela, zbog kojih je i nadalje neophodna primjena mjere pritvora i iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP-a.

Neosnovan je prigovor žalitelja da je njegovim dosadašnjim boravkom u pritvoru došlo do povrede načela razmjernosti i da se pritvor pretvorio u izdržavanje kazne.

Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, početna važnost pritvorskih osnova iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i toč. 4. ZKP-a, na temelju kojih je optuženik bio pritvoren i nadalje opravdava primjenu mjere pritvora protiv njega. Imajući pritom na umu sve navedene okolnosti, bez obzira na činjenicu što je optuženik do sada proveo u pritvoru više od godine i jedanaest mjeseci, načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno. Naime, u svakoj konkretnoj situaciji potrebno je, sukladno čl. 101. st. 3. ZKP-a, voditi računa, ne samo o duljini trajanja pritvora u razmjeru s težinom inkriminiranog kaznenog djela i očekivanom kaznom, nego i o razmjeru, odnosno uravnoteženosti i nužnosti potrebe određivanja pritvora za ostvarenje njegove svrhe. U konkretnoj situaciji, s obzirom na težinu inkriminiranog kaznenog djela i kaznu koja se prema podacima u spisu može očekivati, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, načelo razmjernosti nije povrijeđeno, pri čemu se, imajući na umu složenost postupka i brojnost poduzetih radnji, ne može tvrditi niti da tijela kaznenog postupka u njegovom vođenju nisu iskazala posebnu marnost.

Žalbene navode kojima optuženik osporava vremensko razdoblje inkriminacije, ovaj drugostupanjski sud, u situaciji kada odlučuje o žalbi na pritvor, nije ovlašten razmatrati, iz jer je u ovom stadiju postupka, kao pretpostavka za primjenu mjere pritvora, dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje koji proizlazi iz pravomoćne optužnice. Niti daljnjim žalbenim navodima, da je optuženik obiteljski čovjek, otac dvoje djece te da se radi o dugogodišnjem ugostitelju, vlasniku restorana „M.“, (gdje je prema pravomoćnoj optužnici osnovano sumnjiv da je prodavao drogu), nije s uspjehom dovedena u sumnju ispravnost i zakonitost pobijanog rješenja

II Kž 468/11-4

Slijedom svega navedenog, budući da žalba optuženika nije osnovana te kako ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. rujna 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.