Rev-x-240/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 240/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Lucije Čimić, Dragana Katića i Brune Frankovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz L., kojega zastupa punomoćnik V. T., odvjetnik u O., protiv tuženika T. R. i A. R., oboje iz O., koje zastupa punomoćnica Z. M., odvjetnica u R., i po protutužbi tuženika, radi predaje u posjed, isplate i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-706/2012-3 od 5. studenoga 2014., kojom je u pobijanom dijelu potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji broj P-154/11-22 od 25. studenoga 2011., u sjednici vijeća od 14. srpnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika I. K. koji glasi:

"I – Nalaže se tuženima-protutužiteljima da predaju u posjed tužitelju-protutuženome zauzeti dio njegove nekretnine z.č. 87/1 u naravi šuma od 1629 m2 u zk. ul. 846 k.o. V. u površini od 250 m2 u skladu s nalazom stalnog sudskog vještaka D. M. od 07.06.2004.godine, te da poruše bespravno sagrađeni ogradni zid sa željeznim vratima i betonski kolni prilaz, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II – Tuženici-protutužitelji su dužni tužitelju-protutuženiku nadoknaditi parnični trošak. "

II – Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika I. K. u dijelu koji glasi: „Tuženi-protutužitelji: 1. T. R. i 2. A. R. dužni su platiti tužitelju-protutuženome iznos od 386.835,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja po stopi od 15%, kao protuvrijednost zauzetog građevinskog zemljišta površine od 250 m2, u skladu sa proračunom stalnog sudskog vještaka graditeljske struke D. Z., dipl. ing. arh. od 01.08.2005.godine, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

III – Usvaja se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja 1. T. R. i 2. A. R. u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da su tuženi-protutužitelji 1. T. R. i 2. A. R. suvlasnici dijela z.č. 87/1 upisane u zk. ul. 846 k.o. V. i to onog dijela označenog u nalaz i mišljenje vještaka D. M. od 21.7.2003. godine, unutar točaka A, B, C, D, u površini od 250 m2, prema skici vještaka.“

IV – Odbija se protutužbeni zahtjev tuženih-protutužitelja 1. T. R. i 2. A. R. u dijelu kojim traže da im tužitelj-protutuženi I. K. izda tabularnu ispravu za upis dijela navedene čestice 87/1 u k.o. V., u njihovo ime i korist, te u dijelu kojim traže da ih se ovlasti da na temelju ove presude ishode uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u zemljišnim knjigama.

V – Nalaže se tužitelju-protutuženom I. K. da plati parnični trošak tuženih- protutužitelja 1. T. R. i 2. A. R. u iznosu od 15.386,76 kn u roku od 15 dana, a odbijaju se sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška. "

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i u pobijanom dijelu (toč. I., II., III. i V. izreke) potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) i to zbog svih revizijskih razloga propisanih u odredbi čl. 385. st. 1. ZPP. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.); ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.); odnosno ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl.373.a i 373.b toga Zakona (toč. 3.).

U ovom predmetu ne radi se o radnom sporu koji ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, niti je presuda donesena prema odredbama čl.373.a i 373.b ZPP, pa dopuštenost revizije ovisi o vrijednosnom kriteriju.

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Tužitelj u ovoj pravnoj stvari istaknuo je zahtjev za predaju u posjed nekretnine te obveznopravni zahtjev za isplatu naknade za zemljište u ukupnom iznosu od 386.835,00 kn. Tuženik istaknuo je protutužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva spornog zemljišta te zahtjev za izdavanje tabularne isprave.

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako je u slučaju iz čl. 40. st. 2. ZPP tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, prava na izjavljivanje revizije, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, ili ako ono nije održano, onda na prvom ročištu za glavnu raspravu, prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem, protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, odrediti vrijednost predmeta spora (čl. 40. st. 3. ZPP).

Kako proizlazi iz stanja spisa tužitelj je u odnosu na zahtjev za predaju u posjed nekretnine odredio vrijednost predmeta spora sa 10.000,00 kn, dok je tuženik propustio odrediti vrijednost predmeta spora u odnosu na protutužbeni zahtjev.

Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvog stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba (čl. 40. st. 4. ZPP). Ako prvostupanjski sud u slučaju iz prethodne zakonske odredbe ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način predviđen tom odredbom, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn. Budući da ni prvostupanjski sud nije postupio na način predviđen čl. 40. st. 4. ZPP, smatra se da je vrijednost predmeta spora u odnosu na protutužbeni zahtjev 50.000,00 kn. Izrekom presude u dijelu kojim je predmet spora novčana tražbina tuženicima nije naložena solidarna isplata već njihova obveza određena kao djeljiva.

Kako se radi o djeljivoj obvezi, a nije određena drugačija podjela, obveza među tuženicima kao dužnicima dijeli se na jednake dijelove (čl. 412. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) te u odnosu na svakog tuženika iznosi 193.417,50 kn.

Prema tome, kako vrijednost predmeta spora pobijanih dijelova presude u odnosu na svakog tuženika ne prelazi navedenu graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 200.000,00 kn, za zaključiti je da je revizija tužitelja nedopuštena.

Stoga je na temelj čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tuženika valjalo odbaciti.

Zagreb, 14. srpnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.