II Kž-420/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 420/14-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. T. i dr., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženog A. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 13. listopada 2014. broj Kov-25/14 (Kov-36/14), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. studenoga 2014.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog A. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. T., zbog devet kaznenih djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12., dalje KZ/11), tri kaznena djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11, kaznenog djela iz članka 234. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 191.a. stavka 1. KZ/11, protiv optuženog N. H., zbog tri kaznena djela iz članka 230. stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11 te protiv optuženog Z. M., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11, pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13. – dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv optuženog A. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, u koji mu je uračunato vrijeme oduzimanja slobode, a pod točkom II. izreke na temelju članka 98. stavka 1. i 2. točke 1. i 3. ZKP/08 optuženom N. H. produljena primjena mjera opreza, zabrana napuštanja prebivališta u V. i javljanje jednom tjedno u PP P..

Protiv točke I. izreke tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. T. po branitelju I. S., odvjetniku iz P., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor protiv optuženika zamijeni jamstvom.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio, a potom i valjano obrazložio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv

II Kž 420/14-4

optuženog A. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pritom je ispravno zaključio da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti određivanjem jamstva, dajući valjane razloge za tu odluku.

Prije svega treba napomenuti da se optuženiku potvrđenom optužnicom stavlja na teret počinjenje 13 kaznenih djela protiv imovine, od kojih je devet kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11, tri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11, jedno kazneno djelo oduzimanja tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavka 2. KZ/11, kao i kazneno djelo omogućavanja trošenja droge iz članka 191.a KZ/11, počinjenih tijekom kratkog vremenskog razdoblja, odnosno od studenog 2013. do ožujka 2014. Imajući na umu da je optuženik prema izvatku iz kaznene evidencije u više navrata pravomoćno osuđivan, i to pretežito zbog kaznenih djela protiv imovine, kojim prilikama su mu izricane kazne zatvora, te dovodeći navedeno u vezu s činjenicom da mu se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret počinjenje ukupno 14 kaznenih djela, od kojih je 13 kaznenih djela protiv imovine, opravdan je zaključak da na strani optuženika postoji upornost i kriminalna volja u njegovom protupravnom postupanju.

Te okolnosti povezane s činjenicom da optuženik nije zaposlen te da nema redovnih prihoda, uz okolnost da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da se radi o osobi kod koje je dijagnosticirana ovisnost o opijatima i specifičan poremećaj ličnosti, ukazuju na zbir onih osobitih okolnosti koje upućuju na postojanje realne opasnosti da će optuženik boravkom na slobodi počiniti novo kazneno djelo, u cilju pribavljanja materijalnih sredstava za egzistenciju.

Stoga nije u pravu optuženik kada navodi da mu je sud trebao zamijeniti istražni zatvor jamstvom, jer da su za tu odluku ispunjeni uvjeti. Naime, izložene okolnosti upućuju na postojanje takvog stupnja iteracijske opasnosti zbog kojeg zamjena istražnog zatvora jamstvom u konkretnoj situaciji nije svrhovita, a za tu odluku prvostupanjski sud dao je opravdane razloge. Prema tome, prvostupanjski sud pravilno je produljio mjeru istražnog zatvora protiv optuženog A. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 kao za sada jedine svrhovite mjere u cilju otklanjanja iteracijske opasnosti.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. studenoga 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.