Gž-25/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž 25/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja R. M. A., A. D., Switzerland, OIB: ..., zastupanog po punomoćniku N. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. , Š., M. , M. , S. & P. d.o.o. u 2 3

Z., protiv ovršenika G. D., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž. & p. d.o.o. u Z., radi priznanja i ovrhe stranog pravorijeka, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj P-21/17-8 od 26. srpnja 2017., u sjednici održanoj 12. prosinca 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj P-21/17-8 od 26. srpnja 2017.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj P-21/17-8 od 26. srpnja 2017. priznat je Arbitražni pravorijek 600432-2015 od 28. listopada 2016. te je na temelju ovjerenog prijepisa tog pravorijeka i njegovog ovjerenog prijevoda s engleskog jezika broj OV-274/2017 od 11. travnja 2017., ovjerenog prijepisa Sporazuma od 3. srpnja 2012. s arbitražnom klauzulom, njegovog ovjerenog prijevoda s engleskog jezika broj ov. 36/17 od 4. travnja 2017., preslike Izvatka iz sudskog registra za R. M. A., te njegovog ovjerenog prijevoda s njemačkog i engleskog jezika broj ov. 45/17 od 3. travnja 2017., a radi naplate potraživanja ovrhovoditelja u iznosu: 1.650.000,00 EUR-a; 29.500,00 CHF na ime predujma za troškove i naknadu za upis uplaćen za arbitražni postupak; 33.160,00 EUR-a na ime troškova nastalih u arbitražnom postupku, sve izraženo u kunskoj protuvrijednosti, s pripadajućim zateznim kamatama, kao i radi naknade troškova ovrhe s pripadajućim zateznim kamatama određena je predložena ovrha pljenidbom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima kod svih banaka sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, te prijenosom zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja i pozvana Financijska agencija izdati nalog za izvršenje osnove svim bankama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj da provedu osnov za plaćanje na svim računima ovršenika u pojedinoj banci, odnosno na oročenim novčanim sredstvima ovršenika uključujući i kamate, naloženo banci kojoj je Financijska agencija izdala nalog za izvršenje osnove da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati na račun ovrhovoditelja u naznačenoj banci u Švicarskoj i ujedno zabranjeno banci kojoj je Financijska agencija izdala nalog za izvršenje osnove da navedenu tražbinu ispuni ovršeniku, a ovršeniku zabranjeno da tu tražbinu naplati odnosno njom raspolaže. Ujedno je naloženo ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju iznos 76.462,50 kn na ime troškova postupka.

Protiv prvostupanjskog rješenja ovršenik je izjavio žalbu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske pobijajući ga iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njegovo preinačenje odbijanjem zahtjeva za priznanje i ovrhu Arbitražnog pravorijeka 600432-2015 Arbitražnog instituta Švicarske gospodarske komore od 28. listopada 2016., uz naknadu mu troškova postupka s pripadajućim zateznim kamatama, podredno njegovo ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 365. st. 2. u svezi s odredbom čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud ispitao je pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, za koje nije našao da bi bile počinjene pred prvostupanjskim sudom.

Polazeći od prethodno navedene odredbe, a prema kojoj ovaj sud kao drugostupanjski po službenoj dužnosti pazi na pravilnost primijenjenog materijalnog prava, ocijenjeno je da je prihvaćanjem zahtjeva upravljenog na priznanje Arbitražnog pravorijeka 600432-2015 Arbitražnog instituta Švicarske gospodarske komore od 28. listopada 2016. i određivanja predložene ovrhe, a radi naplate tim pravorijekom određenih novčanih iznosa, odredbe Zakona o arbitraži ("Narodne novine", broj 88/01 – dalje: ZA), a kojima je utemeljeno pobijano prvostupanjsko rješenje, pravilno primijenjeno.

Predmet ovog postupka je priznanje i ovrha Arbitražnog pravorijeka 600432-2015 Arbitražnog instituta Švicarske gospodarske komore od 28. listopada 2016., a kojim pravorijekom je tuženiku, sada ovršeniku naloženo isplatiti tužitelju, sada ovrhovoditelju iznos 1.650.000,00 EUR-a + 29.500,00 CHF + 33.160,00 EUR-a, sve u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama.

Pobijanim rješenjem prihvaćen je prijedlog te priznat navedeni pravorijek i određena njegova ovrha, a nakon što je prvostupanjski sud ocijenio da ne postoje zapreke za priznanje i ovrhu tog stranog pravorijeka u smislu odredbe čl. 40. st. 2. toč. a) i b) ZA, jer da je predmet spora arbitrabilan u smislu odredbe čl. 3. st. 2. ZA, a da priznanje i ovrha tog pravorijeka nije u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

Osporavajući pravilnost prvostupanjskog rješenja ovršenik u žalbi i dalje ustraje u prigovoru da je priznanje i ovrha tog stranog pravorijeka u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske, što obrazlaže ocjenom da je sporni Arbitražni pravorijek protivan odredbama čl. 18., 18. bis i ostalim odredbama Pravilnika FIFA-e o statusu i transferima igrača, a koji uređuju pitanje ekonomskih prava nad igračima koje su prisilne odredbe, a koje da su zaobiđene ugovorom o suvlasništvu sklopljenom između stranaka 3. srpnja 2012., u čemu vidi povredu slobode uređivanja obveznih odnosa, a čime se vrijeđa javni poredak Republike Hrvatske, zbog čega da nema pretpostavki za udovoljenju zahtjeva ovrhovoditelja.

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZA priznanje i ovrha stranog pravorijeka odbit će se ako sud utvrdi a) da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske; b) da bi znanje ili ovrha pravorijeka bili u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

U ovom žalbenom stupnju postupka, nije sporno da je ovaj predmet spora arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske (čl. 3. st. 2. ZA) jer posebnim zakonom Republike Hrvatske nije propisano da bi ovakav spor mogao rješavati samo sud u Republici Hrvatskoj.

Sporno je međutim jesu li priznanje i ovrha konkretnog stranog pravorijeka u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

Pojam javnog poretka podrazumijeva ukupnost pravnih, društvenih i moralnih normi, vrijednosti i običaja koje opravdavaju nacionalne mjere kojima se ograničavaju slobode pojedinaca, ako su one dovoljno ozbiljna prijetnja.

Polazeći od navedenog, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se eventualno povreda prisilnih propisa ne može smatrati odnosno izjednačiti sa povredom javnog poretka, jer je javni poredak daleko širi pojam.

No neovisno o tome, ovdje je istaći da pogrešno ovršenik uopće smatra da bi odredbe Pravilnika FIFA-e o statusu i transferima igrača, zaobiđene ugovorom o suvlasništvu sklopljenom između stranaka, a iz kojeg ugovornog odnosa je i proizašao sporni pravorijek, uopće imale značaj prisilnih propisa, a svakako ne prisilnih propisa Republike Hrvatske, zbog čega njihovom primjenom/neprimjenom se izvjesno ne može zadirati u pravni poredak Republike Hrvatske.

Stoga, a kako nema zakonskih zapreka za priznanje ovog stranog pravorijeka i za njegovu ovrhu, obzirom da je ovrhovoditelj u tom pravcu ispunio sve pretpostavke propisane odredbom čl. 47. ZA, to je žalbu ovršenika trebalo odbiti kao neosnovanu, sve na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

Zagreb, 12. prosinca 2017.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.