II Kž-524/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 524/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ante Potrebice kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Iris Juzbašić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 298. stavak 3. i 4. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. M. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 21. srpnja 2010. broj K-Us-10/10 (Kv-Us-92/10) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. kolovoza 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. M. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, tijekom postupka nakon podignute optužnice protiv opt. M. B., opt. J. N. i opt. D. B., zbog kaznenog djela iz članka 298. stavak 3. i 4., iz članka 335. stavak 2. i članka 312. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00 i 51/01 – dalje u tekstu: KZ), pod točkom I. izreke rješenja produljen je pritvor protiv opt. M. B. iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP), pod točkom II. izreke rješenja odbijen je prijedlog državnog odvjetnika za produljenje pritvora protiv opt. M. B. iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a, a pod točkom III. izreke rješenja odbijen je prijedlog opt. M. B. za ukidanje pritvora uz polaganje jamstva.

Protiv točke I. i III. izreke tog rješenja podnio je žalbu opt. M. B. putem branitelja G. C., odvjetnika iz R., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i optuženika pusti na slobodu uz prihvaćanje jamstva.

Žalba nije osnovana.

II Kž 524/10-3

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da protiv opt. M. B. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 1. ZKP-a te da ponuđeni iznos jamčevine nije dostatna garancija njegove nazočnosti u daljnjem tijeku postupka.

Naime, okolnosti koje upućuju na opasnost da bi ovaj optuženik puštanjem na slobodu mogao pobjeći, proizlaze iz okolnosti da se radi o stranom državljaninu, koji ničim nije vezan za Republiku Hrvtasku, za kojim je od 04. studenog 2002. na snazi bila tjeralica te koji je uhićen u G. na aerodromu tek 20. kolovoza 2009. godine. Imajući na umu ove okolnosti, zajedno s činjenicom da je protiv optuženika u tijeku predmetni kazneni postupak zbog tri kaznena djela, ocjena je i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da sve spomenute okolnosti upućuju na opasnost od bijega kod optuženika, zbog čega je primjena mjere pritvora iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 1. ZKP-a i nadalje nužna.

Imajući na umu navedeno, ispravno je odbijen optuženikov prijedlog za određivanje jamstva, s obzirom na to da ponuđeni iznos od 20.000,00 eura se ne čini dostatnim kao garancija optuženikove dostupnosti sudu u cilju daljnjeg urednog tijeka ovog kaznenog postupka, a sve iz razloga jer je u nerazmjeru s težinom kaznenih djela koja su mu stavljena na teret i njegovim dosadašnjim ponašanjem. Stoga, u odnosu na ponuđeno jamstvo nije ostvaren jedan od kriterija iz članka 92. stavak 1. ZKP-a.

U podnesenoj žalbi žalitelj upire na načelo razmjernosti, osvrćući se i na dokaze koje je još potrebno provesti, a čije će provođenje biti znatno otežano, s obzirom da se radi o dokumentaciji koju je potrebno pribaviti i svjedocima koje je potrebno ispitati iz inozemstva. Međutim, dosadašnjim boravkom u pritvoru ovog optuženika od 15. srpnja 2010., kada je izručen iz G., spomenuto načelo nije ugroženo. Ovo stoga jer pri ocjeni načela razmjernosti, osim vremena provedenog u pritvoru, valja voditi računa i o razmjeru između konkretne težine kaznenih djela za koje se optuženik tereti, kazne koja se može očekivati, ako bude proglašen krivim, kao i potrebe određivanja i trajanja pritvora. Dodatno valja napomenuti, kako se vrijeme ekstradicijskog pritvora (od uhićenja 20. kolovoza 2009. u G. do izručenja Republici Hrvatskoj 15. srpnja 2010.) ne uračunava u trajanje pritvora, već se uračunava u kaznu zatvora, ako bude izrečena optuženiku.

Naposljetku, optuženik u žalbi predlaže i dodatno jamstvo, brod S., koji je ranije nosio naziv B. S.. Iz spisa proizlazi da se radi o brodu koji je ušao u Republiku Hrvatsku s inkriminiranom robom, koja je predmet ovog postupka, čiji je promet ograničen i zabranjen, iz kojeg razloga je brod bio privremeno oduzet i povjeren 2003. godine L. K. R. na čuvanje, dok je još uvijek u tijeku postupak ovrhe radi neplaćenih troškova dugogodišnjeg čuvanja i skrbljenja oko broda. Jednako tako, prema podacima u spisu proizlazi da je vlasnik navedenog broda inozemna tvrtka E. S. C., dok je optuženik samo zastupnik navedene tvrtke, odnosno njihov operator, koji može obavljati pomorsko agencijske poslove. Uslijed sveg izloženog, ovo dodatno jamstvo ukazuje se u potpunosti neprihvatljivim prijedlogom.

II Kž 524/10-3

Slijedom navedenog, a budući da žalbom optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 11. kolovoza 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Iris Juzbašić, v.r.

Hajrija Novoselec, v.r.