Gzp-67/2009-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja N. B. iz P., kojeg zastupa punomoćnik R. P., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 14. siječnja 2009., 13. studenog 2009.,
Legislator headnote
AI generatedGzp-67/2009-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: - na ročištu održanom 30. travnja 2004. tužitelj je priložio dokumente o povijesti posjeda predmetne nekretnine, kao i u svezi s procjenom njezine vrijednosti, te su tuženicima uručeni dokumenti i određen rok od 30 dana za očitovanje, a ročište je odgođeno i određeno za dan 20. srpnja 2004.
Full text
Broj: Gzp 67/09-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja N. B. iz P., kojeg zastupa punomoćnik R. P., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 14. siječnja 2009., 13. studenog 2009.,
r i j e š i o j e:
I. Općinski sud u Pagu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-170/09 u roku od 4 (slovima: četiri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelja N. B. iz P., u iznosu od 4.000,00 (slovima: četiritisuće) kuna.
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (slovima: tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelj je 14. siječnja 2009. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05.,16/07. i 113/08., dalje: ZS), smatrajući da mu je ustavno pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno zbog dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio pred Županijskim sudom u Zadru povodom žalbe, pod poslovnim brojem Gž- 1901/07.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Pagu, posl. br. P-325/03, očitovanja Županijskog suda u Zadru od 8. lipnja 2009., posl.br. 11-Su 391/09, pregleda pribavljene preslike spisa Županijskog suda u Zadru, posl.br. Gž-1901/07, te službenom provjerom u pisarnici Općinskog suda u Pagu, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01., pročišćeni tekst 55/01.- dalje: Ustav):
- postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Pagu 30. prosinca 2003. podnošenjem tužbom tužitelja N. B. (u ovom postupku predlagatelja) protiv I-tuženika A. E. T. i II-tuženika A. T., obojice iz Z. (dalje: tuženici), radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine i izdavanja tabularne isprave,
- tuženici su 11. veljače 2004. podnijeli sudu pisani odgovor na tužbu,
- na ročištu održanom 30. travnja 2004. tužitelj je priložio dokumente o povijesti posjeda predmetne nekretnine, kao i u svezi s procjenom njezine vrijednosti, te su tuženicima uručeni dokumenti i određen rok od 30 dana za očitovanje, a ročište je odgođeno i određeno za dan 20. srpnja 2004.
- tuženici su se podneskom od 31. svibnja 2004. očitovali o dokumentaciji uručenoj na prethodnom ročištu,
- na ročištu održanom 20. srpnja 2004. tužitelj je zatražio rok od 30 dana kako bi se mogao konzultirati s punomoćnikom glede navedenog podneska tuženikâ, pa je sud zatraženi rok dodijelio i odgodio ročište, te novo zakazao za 19. studeni 2004.,
- podneskom od 12. kolovoza 2004. tužitelj se očitovao na predmetni podnesak, ći predugovor o kupoprodaji nekretnine,
prilažu
- na navedeni podnesak tuženici su odgovorili svojim podneskom od 16. studenog 2004., ističući prigovor aktivne legitimacije tužitelja i osporavajući njegovo pravo vlasništva i posjeda na predmetnoj nekretnini,
- na ročištu održanom 19. studenog 2004. tužitelj je predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedokâ, s time da će njihove adrese dostaviti naknadno, dok su tuženici istakli da je tužba neuredna i usprotivili se izvođenju predloženih dokaza prije nego što tužitelj uredi tužbu, pa je sud pozvao tužitelja da uredi tužbu i tužbeni zahtjev na način da točno navede pravnu osnovu na temelju koje smatra da su on ili njegovi prednici stekli vlasništvo sporne nekretnine, i to u roku od 30 dana, nakon čega će se zakazati novo ročište,
- tužitelj je u podnesku od 2. prosinca 2004. naveo kako ostaje kod navoda da je pravna osnova stjecanja vlasništva predmetne nekretnine darovanje, opetovano navodeći povijest stjecanja i imena svjedoka s tim u svezi, te je precizirao tužbeni zahtjev,
- podneskom od 3. svibnja 2005. punomoćnik tuženikâ zamolio je odgodu ročišta zbog bolesti, što je sud prihvatio i rješenjem od istog dana odgodio ročište, te novo odredio za 10. listopada 2005.
- na navedenom ročištu tužitelj je predložio izvođenje dokaza saslušanjem dodatnih svjedoka na okolnosti navedene u tužbi. Navedeni dokazni prijedlog sud je usvojio, odredivši dodatno i izvođenje dokaza saslušanjem stranaka,
- podneskom od 30. siječnja 2006. tuženici su zatražili odgodu ročišta određenog za 3. veljače 2006., koje je sud 3. veljače odgodio zbog nepristupanja obaju stranaka,
- na ročištu održanom 12. svibnja 2006. punomoćnik tužitelja ostao je u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva i predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka, prilažući ovjerenu izjavu o prednicima i prodaji predmetne nekretnine. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu ističući da tužitelj nije uredio tužbu na način na koji mu je sud naložio, dok su tuženici čitavo vrijeme bili ne samo pošteni posjednici predmetne nekretnine, već i upisani u zemljišne knjige kao njezini vlasnici pa su na navedene okolnosti predložili izvođenje dokaza saslušanjem svjedokâ, osporivši pritom izjavu koju je tužitelj podnio sudu.
Sud je saslušao svjedoke na okolnost posjeda i vlasništva predmetne nekretnine, te je opetovano naložio tuženiku da uredi tužbeni zahtjev u roku od 15 dana na okolnost stjecanja vlasništva njegovih pravnih prednika, odredio provođenje dokaza uviđajem na licu mjesta uz nazočnost geodeta i već saslušavanih svjedoka na okolnost identifikacije nekretnine. Tužitelj je pozvan na uplatu predujma u roku od 30 dana,
- tužitelj je podneskom od 17. svibnja 2006. naveo kako je u tužbi i podnescima već označio pravni temelj stjecanja prava vlasništva, te da prema odredbama Zakona nije obvezan navoditi pravnu osnovu u tužbi, zbog čega mu nalog suda nije jasan, ali postupajući po nalogu suda opetovano je uredio tužbeni zahtjev,
- na uviđaju održanom 9. lipnja 2006., sud je saslušao svjedoke na okolnost identifikacije nekretnine, dok je vještak geodet na licu mjesta dao svoj nalaz i mišljenje, nakon čega mu je sud odredio rok od 30 dana za izradu pisanog nalaza i mišljenja.
- na ročištu održanom 6. studenog 2006, stranke su ostale kod svojih prijašnjih navoda, dok je sud odredio izvođenje dokaza saslušanjem svjedokâ koje su predložili tuženici, i to zamolbenim putem kod Općinskog suda u Zagrebu,
- zamolnicu za saslušanje svjedokâ sud je uputio Općinskom sudu u Zagrebu 24. studenog 2006.,
- podneskom od 2. veljače 2007. punomoćnik tuženikâ zamolio je odgodu ročišta, što je sud prihvatio i rješenjem od istog dana odgodio ročište, te novo odredio za 4. svibnja 2007.,
- na ročištu održanom 4. svibnja 2007. sud je utvrdio kako svjedoci nisu saslušani po zamolnici,
- Općinski sud u Zagrebu je 23. svibnja 2007. dostavio sudu zapisnik o saslušanju svjedoka po zamolnici,
- na ročištu održanom 13. lipnja 2007. tužitelj je prigovorio iskazima svjedoka, a kako su stranke u cijelosti ostale kod svojih prijašnjih navoda, ne predlažući daljnje dokazne prijedloge, saslušane su stranke i zaključena glavna rasprava.
- na ročištu od 28. lipnja 2007. sud je donio i objavio presudu kojom je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti, te je presuda dostavljena tuženicima 30. srpnja 2007.,
- tuženici su podnijeli žalbu 14. kolovoza 2007., dok je odgovor na žalbu tužitelj podnio 13. rujna 2007., slijedom čega je spis s popratnim izvješćem 2. listopada 2007. dostavljen na nadležno postupanje Županijskom sudu u Zadru.
- Županijski sud u Zadru je rješenjem posl. br. Gž-1901/07 od 3. lipnja 2009. ukinuo presudu Općinskog suda u Pagu, posl. br. P-325/03 od 28. lipnja 2007. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje,
- u postupku koji se sada vodi pod novim poslovnim brojem predmeta P-170/09, sud je odgodio ročište određeno za 27. kolovoza 2009. zbog toga što na ročište nisu pristupile stranke u postupku,
- na ročištu održanom 4. studenog 2009. sud saslušao tuženika,
- na ročištu od 16. prosinca 2009. sud je izveo dokaz daljnjim saslušavanjem stranaka i svjedoka, te je postupak i dalje u tijeku.
Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Tako pravno relevantno razdoblje, obzirom da je u konkretnom slučaju postupak još u tijeku, započinje od podnošenja tužbe (30. prosinca 2003.) pa do donošenja rješenja o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (13. studenog 2009.), što ukupno iznosi 5 (pet) godina, 10 (deset) mjeseci i 14 (četrnaest) dana.
Prema ocjeni ovog suda, u pravno relevantnom razdoblju razmatranja prvostupanjski sud je postupao ažurno kada je tijekom postupka održao jedanaest ročišta, na kojima je saslušao kako stranke, tako i svjedoke, pribavljao isprave, ali i proveo uviđaj uz sudjelovanje vještaka geodeta, te saslušao svjedoke zamolbenim putem. Slijedom navedenog, nedvojbeno je da je sud kontinuirano radio na prikupljanju činjenične građe i poduzimao druge procesne aktivnosti koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, ali činjenica da je tu odluku viši sud uslijed nezakonitosti ukinuo i vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, nakon čega postupak još uvijek traje, daje osnova zaključku da postupak nije vođen učinkovito. Naime, upravo veći broj provedenih ročišta ukazuje da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.
Osim neučinkovitosti u postupanju prvostupanjskog suda, na duljinu postupka utjecala je i neaktivnost drugostupanjskog suda koji je o žalbi, nakon što mu je spis dostavljen, odlučio nakon gotovo godinu i pol, što je pridonijelo duljini trajanja postupka.
Prema ocjeni ovog suda riječ je o činjenično složenom predmetu, obzirom da je predmet spora utvrđenje prava vlasništva, u svezi s čim je bilo potrebno saslušati veći broj svjedoka, od kojih neke i zamolbenim putem, te provesti uviđaj i pribaviti nalaz i mišljenje vještaka geodeta.
Predlagatelj, kao tužitelj, svojim procesnim držanjem je u znatnoj mjeri pridonio duljini trajanja postupka. Naime, predlagatelj nije odmah uz tužbu dostavio sve relevantne isprave kojima bi dokazao svoje navode (čl. 186. st. 1. ZPP), niti je predložio sve relevantne dokaze, već je isprave i dokazne prijedloge podnosio sudu naknadno i u više navrata. S tim u svezi valja ukazati kako je u nekoliko navrata relevantne isprave podnio tek prilikom održavanja ročišta (30. travnja 2004., 12. kolovoza 2004.), umjesto da ih prethodno dostavi podneskom u dovoljnom broju primjeraka za sud i protustranke, kako bi se na ročištu moglo odmah o njima raspravljati. Jednako tako, predlagatelj je u više navrata (19. studeni 2004., 12. svibnja 2006.) od strane suda pozivan da uredi tužbu i tužbeni zahtjev, te je na ročištu od 19. studenog 2004. predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedokâ, ali s time da je njihove adrese dostavio tek naknadno. Zaključno, predlagatelj nije pristupio na ročište od 27. kolovoza 2009. pa je isto moralo biti odgođeno; sve navedeno nedvojbeno je utjecalo na ukupno trajanje postupka.
Slijedom navedenog, uslijed duljine predmetnog parničnog postupka (preko četiri godine) koji još nije pravomoćno dovršen, s obzirom na utvrđeno postupanje nadležnih sudova, predlagatelju je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.
Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u i na umu sve navedene okolnosti, kao i s obzirom na socijalne i iznosu 4.000,00 kn imajuć
općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 13. studenog 2009.
Sudac:
Aleksandar Peruzović, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.