Rev-x-1181/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1181/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š.1 iz Z., kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. Š.2 iz Z., kojeg zastupa punomoćnica N. M. B., odvjetnica u Z., radi uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž2- 197/13-2 od 4. lipnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-731/09 od 31. listopada 2012., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2014.

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tuženiku D. Š.2 naloženo da tužitelju D. Š.1 isplati ukupan iznos od 128.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude i naknaditi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate sve u roku od 15 dana. Točkom II. izreke prvostupanjske presude tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 15 dana.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP), ne navodeći zbog kakvih povreda podnosi reviziju. Predlaže ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu parničnih troškova.

Tuženik je u odgovoru na reviziju osporio navode iz revizije te je predložio odbaciti reviziju kao nedopuštenu uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeća tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U predmetnoj reviziji revident je naveo da reviziju podnosi zbog sljedećeg pravnog pitanja:

Po kojim kriterijima sud određuje da li je došlo do prekida redovnog školovanja ako postoji kontinuitet u školovanju u smislu da se pokušava steći napredna razina određenih znanja školovanjem u inozemstvu, a po povratku se polažu ispiti radi nastavka redovnog školovanja, a sve vezano uz ostvarivanje prava na uzdržavanje djeteta od strane roditelja za vrijeme redovnog školovanja?

Iako revident postavlja određeno materijalnopravno pitanje, u samoj reviziji nije navedeno zbog čega bi to pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti se u reviziji ukazuje na eventualno drugačiju praksu drugih županijskih sudova, odnosno revizijskog suda. Naime, revident u reviziji mora navesti broj pojedine sudske odluke i drugostupanjske sudove koji su donijeli odluke u kojima je zauzeto drugačije pravno shvaćanje i priložiti primjerke odluka na koje se poziva ili barem navesti gdje su one objavljene.

Kako u predmetnoj reviziji nisu određeno navedeni razlozi zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, to predmetna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena.

Slijedom navedenog, valjalo je reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu i na temelju odredbe čl. 392.b. st. 2. ZPP ZPP odlučiti kao u izreci.

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 26. veljače 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.