Revt-586/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 586/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske (OIB: …), koju zastupa Agencija za upravljanje državnom imovinom i punomoćnik N. R., odvjetnik iz Z., protiv I. tuženika O. P. d.d. iz O., (OIB: …) i II. tuženika I. P. iz V., oboje zastupanih po punomoćnici J. M., odvjetnici iz Z., radi upisa u registar dionica i trpljenja upisa te isplate, odlučujući o reviziji II. tuženika protiv presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-199/12-7 od 31. kolovoza 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku posl. br. P-882/10-24 od 25. veljače 2011., ispravljena rješenjem tog suda posl. br. P-882/10-30 od 8. travnja 2011., u sjednici održanoj 3. siječnja 2017.,

r i j e š i o j e :

Revizija II. tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom:

a) u stavku I. izreke, odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska (ispravljena) presuda u točkama I. (u odluci kojom je odbijen kao neosnovan prijedlog tužiteljice za preinaku tužbe), II. (u odluci kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev na obvezivanje I. tuženika da u registar dionica koji se vodi u S. d. n. v. papira kod S. k. d. d. d.d. Z. s oznakom izdavatelja … upiše tužiteljicu kao imatelja ukupno sedam redovnih dionica izdavatelja - I. tuženika, nominalne vrijednosti od po 700,00 kn, uz istodobno brisanje drugotuženika kao imatelja tih dionica - s time da se II. tuženik obveže to trpjeti, a tuženici da se obvežu solidarno naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka) i IV. (u odluci kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev na obvezivanje I. tuženika da u svojim evidencijama evidentira tužiteljicu kao imatelja sedam redovnih dionica nominalne vrijednosti od po 700,00 kn i da joj omogući ostvarivanje prava koja joj po osnovi tih dionica pripadaju) njezine izreke - te u točki V. njezine izreke, u dijelu u kojem je tužiteljici naloženo naknaditi I. tuženiku parnične troškove od 9.471,00 kn,

b) u stavku II. izreke, preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu točke V. njezine izreke tako da je odbijen zahtjev II. tuženika za naknadu troška parničnog postupka od 9.471,00 kn,

c) u stavku III. izreke, odbijena je kao neosnovana žalba II. tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u točki III. njezine izreke (u odluci kojom je II. tuženiku naloženo izdati tužiteljici valjanu ispravu podobnu za upis tužiteljice kao imatelja ukupno sedam redovnih I. tuženikovih dionica nominalne vrijednosti od po 700,00 kn, a koje su u S. d. n. v. p. kod S. k. d. d. d.d. upisane na računu nematerijaliziranih vrijednosnih papira na ime II. tuženika - koju bi u protivnom imala zamijeniti presuda),

d) u stavku IV. izreke, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe od 1.537,00 kn i zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu II. tuženika od 1.230,00 kn.

Protiv odluke iz stavaka II. i III. drugostupanjske presude II. tuženik je podnio reviziju "temeljem odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a". Prijedlog II. tuženika je da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 31. kolovoza 2016., dakle nakon što je (2. lipnja 2011.) na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 - dalje: ZID ZPP-a/11), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbama čl. 29. i 36. ZID ZPP-a/11 i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) na ovaj spor glede dopuštenosti podnesene revizije (budući da je podnesena kao izvanredna) primjenjuju novelirane odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP-a), prema kojima stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz toga st. 2. stranka treba (prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a) određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Drugostupanjski sud je osnovanim ocijenio i prihvatio tužbeni zahtjev prema II. tuženiku, uz osnovno i odlučno shvaćanje:

- da je tužiteljica prijeporne "dionice stekla ex lege s obzirom na to da nisu otplaćene. Za njihov upis tužiteljici je potrebna valjana isprava, a kako je drugotuženik imatelj tih dionica, tužiteljica je ovlaštena od njega tražiti izdavanje tabularne isprave radi njihovog upisa u registar",

- da je prigovor zastare tražbine tužiteljice, a istaknut po II. tuženiku, neosnovan - obzirom da "institut zastare prava na koji se pozivaju tuženici odnosi se na novčane obveze, odnosno na povremena potraživanja", a tužiteljica u ovoj pravnoj stvari ne zahtijeva isplatu cijene za neotplaćene dionice, već vrijednost prava vlasništva nad tim dionicama i s tim u vezi, izdavanje valjane isprave radi upisa vlasništva nad tim dionicama u registru dionica."

Revident (II. tuženik) je reviziju protiv drugostupanjske presude s tim shvaćanjem podnio pozivom na navedene odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, i to uz navod da shvaćanje na kojemu se osporena presuda temelji nije pravilno, pa je u reviziji postavio pitanja:

1./ - "da li drugostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada u obrazloženju presude nije ocijenio žalbene navode koji su bili odlučni za suđenje ?",

2./ - "da li su prigovor zastare i prigovor zastare samog prava istovrsni materijalnopravni prigovori ?",

a sve s tvrdnjom da je o tim pitanjima revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem - tako da su ta pitanja "važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana".

Međutim, time što je tako odredio razloge revizije te konstatirao da je podnosi prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a i zbog navedenih pitanja, revident nije i postupio prema navedenim odredbama.

Naime, u reviziji postavljena pitanja polaze od stava revidenta, a kojeg sugerira prihvatiti, da je drugostupanjski sud u postupku bio pasivan, odnosno da je propustio valjano obrazložiti svoju odluku - ali i da je pogrešno ocijenio u postupku istaknut prigovor zastare i time propustio odlučiti o zastari samog prava, na koju se zastaru pozvao.

U tim okolnostima, pitanja koja je revident postavio - onako kako su formulirana, po svome sadržaju nisu važna za odluku u konkretnom sporu - niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Konkretno, odgovor na prvo pitanje daje već i jasna odredba čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a uostalom na shvaćanju o tome pitanju nije temeljena osporena presuda i glede njega nije potrebno usuglašavati sudsku praksu te (time) ispunjavati svrhu izvanredne revizije (osiguravati "jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni": otklanjati nesigurnost ili neujednačenost sudske prakse), odnosno tome pitanju se ne može dati značaj pitanja o kojemu je riječ u odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

S druge strane, o drugom pitanju, glede prigovora zastare samog prava, drugostupanjski sud je dao jasan odgovor - dakle o njemu je odlučio, pa je pogrešan ili najmanje nejasan razlog njegovog postavljanja u navedenom sadržaju (jer da sud o njemu "nije odlučio u ovome postupku") - tako da se niti to pitanje, onako kako je formulirano (je su li navedeni prigovori "istovrsni"), ne može prihvatiti u istaknutom smislu (potrebnom za dopuštenost revizije) važnim.

U svezi s izloženim, a kada se ima na umu:

- da se izvanredna revizija ne može s uspjehom podnijeti samo osnovom tvrdnje da je postavljeno pitanje važno: odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđaju postojanje u reviziji određeno formuliranog (i to) pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi - odgovor na kojeg bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom sporu već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ali i takvog da bi revizijski sud na njega mogao dati određeni odgovor - koji ne bi ovisio od činjeničnih okolnosti svakog slučaja pojedinačno, te naznaku različite ili nesigurne sudske prakse ili one koju bi trebalo promijeniti, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugog suda ili sudskom praksom te novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda, a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse ili postoje razlozi da se ona promijeni - odnosno ako se očekuje nesigurna praksa) revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu („zbog jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“)

- te time ispuniti svrhu izvanredne revizije,

- da revizijski sud nije ovlašten sam kreirati sadržaj izvanredne revizije u navedenom smislu te spomenutog pitanja i razloga zbog kojih bi prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a trebalo ujednačavati primjenu prava, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se to pitanje ili za dopuštenost revizije potrebni razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova i očekivanoj praksi - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta - ali i da pogoduje jednoj stranki,

- da se takav pristup za dopuštenost izvanredne revizije zahtjeva zbog njezine specifičnosti - u kojoj se razlikuje od redovne revizije, a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju revizije: revident mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo izvanredne revizije - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima je temelji, odnosno on mora uvjeriti sud (upravo određeno formuliranim, jasnim i nedvosmislenim pravnim pitanjem i određenim razlozima važnosti pitanja) u potrebu da sudi o njegovoj izvanrednoj reviziji - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse,

- da je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP-a propisano: "U povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.",

ovdje je za prihvatiti da podnesena revizija ne ispunjava pretpostavke propisane odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za njezinu dopuštenost.

Stoga je reviziju II. tuženika valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392.b st. 2. ZPP-a).

Zagreb, 3. siječnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.