Rev-2841/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2841/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazohića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja O. M. iz V., zastupana po punomoćniku R. Đ., odvjetniku iz Č., protiv tuženika T. J. iz B., radi ustupa u posjed nekretnina, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 22. kolovoza 1991. br. Gž-1033/1991-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu od 13. svibnja 1991. br. P-32/199.1-24. u sjednici održanoj dana 19. ožujka 1992. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je odbijena tužiteljica s tužbenim zahtjevom kojim traži da joj tuženi preda u posjed čestice br. 367/5 i 538/a k.o. B. u granicama suvlasničkog dijela od 2/5 te da joj naknadi parnični trošak.

Protiv presude drugostepenog suda izjavila je reviziju tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje presude nižestepenih sudova ukinu, odnosno preinače, tako da se u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu i obveze tuženog da joj naknadi parnični trošak cijelog postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni sud je pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je odbijena tužiteljica s tužbenim zahtjevom kojim traži da joj tuženi preda u posjed sporne čestice u granicama suvlasničkog dijela od 2/5, jer je utvrđeno da je taj dio nekretnina, u naravi jedna oranica, tužiteljica 1982. godine prodala i predala u posjed tuženom bratu za ugovorenu kupovninu od koje je jedan dio on odmah platio tužiteljici, a ostatak se obavezao platiti kasnije, što međutim nije učinio- Tužiteljica nije uspjela dokazati svoje tvrdnje da su stranke kasnije novelirale ugovor o kupoprodaji u ugovor o zakupu,tako da je za dio kupovnine koji je tuženik isplatio on trebao koristiti spornu oranicu pet godina, a zatim je vratiti tužiteljici čime opravdava osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom sporu. Naime, iz rezultata dokaznog postupka na koji se tužiteljica posebno poziva u reviziji navodeći da je tuženi brat u odgovoru na tužbu izjavio da je spreman vratiti tužiteljici njezinu 1/5 spornih nekretnina (drugu petinu je tužiteljica stekla darovanjem od brata stranaka) pod uvjetom da mu ona vrati plaćeni dio kupovnine iz čega da proizlazi da je u međuvremenu došlo do izmjene kupoprodajnog ugovora, tako da je on pretovaren u ugovoru o zakupu, to međutim ne proizlazi.

Budući da tuženi, temeljem valjanog pravnog osnova (kupoprodajni ugovor koji je u pretežnom dijelu izvršen) drži u posjedu spornu oranicu, pravilno je odbijena tužiteljica s tužbenim zahtjevom da joj on tu oranicu predao u posjed, a time je pravilno primijenjeno materijalno pravo, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku, koji je temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske, "NN" br. 53/1991.)

U Zagrebu, 6. veljače 1992. godine

Predsjednik vijeća:

Đorde Bjegović, v.r.