I Kž-978/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-978/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl, Vesne Vrbetić, Ane Garačić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B.Š. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 148. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Požegi od 19. listopada 1994. broj K-58/94, u sjednici održanoj 18. rujna 1996., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.V.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. B.Š., opt. P.B. i državnog odvjetnika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Županijskog suda u Požegi proglašeni su krivim opt. B.Š. i opt. P.B. zbog kaznenog djela iz čl. 148. st. 1. OKZRH, činjenično opisanog u izreci te presude, pa su temeljem tog zakonskog propisa osuđeni i to: B.Š. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a P.B. uz primjenu čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca u koje kazne im je po čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. B.Š. od 16. srpnja do 19. listopada 1994., a opt. P.B. od 17. srpnja do 9. kolovoza 1994.

Istom presudom optuženici su obvezani sudu nadoknaditi troškove kaznenog postupka.

Protiv te presude podnio je žalbu opt. B.Š., izjavljenu po branitelju Z.N., odvjetniku iz Z., zbog svih žalbenih razloga s istaknutim prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili preinači na način da mu se izrekne blaža kazna ili uvjetna osuda.

Opt. P.B. žalbom izjavljenom po branitelju A.F., odvjetniku iz P., prvostupanjsku presudu pobija zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, te predlaže da se presuda preinači u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik žali se zbog odluke suda o kazni i predlaže da se optuženicima izrekne adekvatna stroža zatvorska kazna.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razmatranja spisa u smislu čl. 360. st. 2. ZKP predložio je, da se žalba opt. B.Š. kao neosnovana odbije, a žalbe državnog odvjetnika i opt. P.B. uvaže, pa da se pobijana presuda u odnosu na opt. P.B. ukine jer je on prodavatelja krivotvorenog novca samo doveo u vezu s kupce, a u odnosu na opt. B.Š. preinači izricanjem adekvatne strože kazne.

Žalbe nisu osnovane.

Opt. B.Š. pobija presudu prvog stupnja zbog svih žalbenih razloga, pa prema tome i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Međutim, optuženik ne navodi koju povredu ima u vidu, a niti je sadržajem žalbe presuda u tom pogledu izložena nekoj konkretnoj kritici. Po ocjeni Vrhovnog suda povreda odredaba kaznenog postupka nije ni ostvarena, nego se prigovori opt. B.Š. u stvari svode na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu i s tim u svezi povrede kaznenog zakona.

Nije u pravu opt. B.Š. niti kad ističe prigovor pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, sud prvog stupnja je opsežno i detaljno analizirao sve dokaze izvedene tijekom postupku, posebno iskaze optuženika, pa je na temelju izvedenih dokaza i obrane opt. P.B. pouzdano zaključio da su optuženici izvršili one radnje opisane u izreci presude prvog stupnja u kojima se stječu bitna obilježja kaznenog djela za koje su proglašeni krivim.

Stoga ponavljanjem u žalbi navoda svoje obrane, kako nije znao što nosi u paketiću kojeg je predao prema uputama opt. P.B. došavši u hotel u Našicama, opt. B.Š. nije iznio ništa bitno novog za ocjenu odlučnih činjenica, jer je te dijelove obrane sud prvog stupnja podrobno analizirao, pa niti jedan od navoda u žalbi ne dovodi u pitanje utvrđenje suda o karakteru radnji svakog od optuženika s kojima se stječu obilježja kaznenog djela iz čl. 148. st. 1. OKZRH.

Naime, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i u obrazloženju svoje presude određeno izložio koje činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane i pri tom je pravilno prihvatio obranu optuženog P.B., a ne i obranu opt. B.Š. koja je nelogična i neuvjerljiva. Opt. B.Š. niti ne poriče da je predao 10.000 krivotvorenih DEM svjedoku M.T. doputovavši iz Zagreba u Našice s takvim novce, dok iz obrane opt. P.B. proizlazi da je inicirao prodaju novca za koji je znao da je krivotvoren, organizirao preuzimanje, te se brinuo da opt. B.Š. na vrijeme stigne automobilom na dogovor radi predaje i zbog toga ga preko mobitela nazivao prilikom putovanja. Prema tome, očito je da su optuženici djelovali kao suizvršitelji u kazneom djelu iz čl. 148. st. 1. OKZRH, a na principu podjele rada sinhronizirajući svoje radnje, što je sud prvog stupnja nedvojbeno utvrdio pravilnom ocjenom rezultata cjelokupnog postupka i svaka kalkulacija o tome, da opt. B.Š. nije znao što se nalazi u paketu, te da stavlja u opticaj krivotvoreni novac, bez obzira tko je bio kupac, nema nikakove potpore u spisu.

Oba optuženika se žale zbog povrede kaznenog zakona, ali je očito da žalitelji u okviru ove žalbene osnove zapravo pobijaju pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po sudu prvog stupnja.

Međutim, protivno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja na činjenično stanje koje je utvrdio nije pogrešno primjenio kazneni zakon. I ne može se isticati kao povreda kaznenog zakona kad žalitelj na temelju svoje subjektivne ocjene dokaznog materijala smatra da je trebalo utvrditi neko drugo činjenično stanje iz kojeg bi se izveli zaključci povoljniji za optuženika, a u konkretnom slučaju da su počinili privilegirano kazneno djelo iz čl. 148. st. 4. OKZRH ili da je opt. P.B. samo pomagao u izvršenju kaznenog djela iz čl. 148. st. 1. dakle u svezi čl. 22. st. 1. OKZRH.

Ali, utvrđenja i zaključci suda prvog stupnja u odnosu na sve odlučne činjenice, pa tako i one koje se pobijaju žalbama, utemeljeni su na rezultatima dokaznog postupka i ne ostavljaju nikakove dvojbe, da su optuženici bili u dogovoru, jer sve njihove radnje u pogledu organiziranja prodaje, prenošenja i predaje krivotvorenog novca su sinhronizirane, pa te zaključke i utvrđenja kao pravilne usvaja i ovaj sud. Usvajajući prema tome kao pravilne razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Vrhovni sud kao sud drugog stupnja je ocijenio, da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio kazneni zakon kada je optuženike proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 148. st. 1. OKZRH, pa se stoga žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona ukazuju neosnovane.

Nisu osnovane žalbe optuženika kao ni žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenoj sankciji. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i pri odmjeravanju kazne uzeo u obzir sve okolnosti koje u smislu čl. 37. st. 1. OKZRH utječu da kazna bude manja ili veća, te je na temelju svestrane ocjene tih okolnosti pravilno opt. P.B., uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, osudio na tri mjeseca zatvora, dok je opt. B.Š., koji je i ranije osuđivan zbog imovinskih delikata, osudio na primjerenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koje kazne nisu prestroge niti preblage i po ocjeni Vrhovnog suda su dostatne za ostvarenje svih svrha kažnjvanja predviđenih zakonom.

Odluka o trošku kaznenog postupka pravilna je i na zakonu utemeljena.

Prema tome, kako su žalbeni razlozi neosnovani i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 366. st. 1. ZKP nisu nađene povrede formalnog ili povrede materijalnog prava na štetu optuženika valjalo je žalbe odbiti i presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 18. rujna 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Ante Potrebica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)