Us-9316/2011-4 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Us-9316/2011-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Biserke Kalauz članica vijeća, te više sudske savjetnice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu sporu tužitelja Z. K., Z., protiv rješenja tuženog Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 6, klasa: UP/II-562-03/11-0101/9, urbroj: 519-04/1-2-11-7 od 18. kolovoza 2011., radi priznanja prava na opskrbninu, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2014.

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim je rješenjem u postupku revizije izmijenjeno rješenje Grada Z., Gradskog ureda za zdravstvo i branitelje, Sektora za branitelje i obitelj, Odjela za branitelje, Odsjeka za upravni postupak, klasa: UP/I-564-01/2011-043/397, urbroj: 251-11-21/1-11-6 od 21. lipnja 2011., tako da tužitelju pravo na opskrbninu pripada u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2011. u iznosu od 498,99 kn mjesečno.

Prvostupanjskim je rješenjem tužitelju priznato pravo na opskrbninu od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2011. u iznosu od 949,00 kn mjesečno.

Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja, te u bitnome navodi da u 2010. godini nije ostvario nikakvih prihoda, budući da radi dragovoljno u kuhinji u zatvoru, te za svoj rad prima nagradu. Navodi da je člankom 80. stavkom 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora propisano da se rad kod zatvorenika, potiče radi tjelesnih i duševnih potreba, te da se prema članku 84. stavku 3. navedenog Zakona na naknadu za rad ne plaćaju porezi i doprinosi. Stoga drži da mu je nezakonito za iznos nagrade koju je ostvario za rad u zatvoru umanjen iznos opskrbnine. Uz tužbu dostavlja odluku Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Z. od 31. kolovoza 2011. prema kojoj u razdoblju od 5. rujna 2011. do 16. rujna 2011. koristi godišnji odmor u Zatvoru u Z., te potvrdu o imovnom stanju od 16. srpnja 2011. prema kojoj u protekloj i tekućoj godini nije ostvario dohodak. Predlaže Sudu da tužbu uvaži i poništi osporeni upravni akt.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u osporenom rješenju i predlaže Sudu da tužbu odbije.

Tužba nije osnovana.

Prema odredbi članka 87. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09. dalje: Zakon) propisano je da pravo na opskrbninu imaju korisnici obiteljske invalidnine, korisnici osobne invalidnine i hrvatski branitelji iz Domovinskog rata koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, kada su nesposobni za privređivanje ako ispunjavaju uvjete propisane odredbama članka 88. – 90. ovoga Zakona i ako su sudjelovali u obrani suvereniteta Republike Hrvatske najmanje 100 dana.

Člankom 88. stavkom 1. točkom 8. Zakona, propisano je da osobe iz članka 87. ovoga Zakona pravo na opskrbninu mogu ostvariti pod uvjetom da oni i članovi njihove obitelji u kućanstvu nemaju ukupno druge redovne novčane prihode mjesečno po članu kućanstva veće od 30% od utvrđene proračunske osnovice u Republici Hrvatskoj.

Prema članku 90. stavku 1. točki 2. Zakona nesposobnim za privređivanje prema ovom Zakonu smatra se muškarac kada navrši 50 godina života, odnosno za mlađe osobe kod kojih se utvrdi nesposobnost za privređivanje koji utvrđuje nadležno liječničko povjerenstvo. Prema članku 95. stavku 1. propisano je između ostalog da pravo na opskrbninu i iznos opskrbnine ovisi o drugim novčanim prihodima korisnika opskrbnine i članova njegove obitelji koji žive s njim u kućanstvu.

Naime, nije sporno da tužitelj, koji je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ima navršenih 50 godina života, pa se u smislu citirane odredbe članka 90. stavka 1. točke 2. smatra nesposobnim za privređivanjem. Stoga se pravo na opskrbninu u odnosu na tužitelja utvrđuje na temelju ostalih kriterija, odnosno prema njegovim ukupnim prihodima koje je ostvario u 2010. godini, budući da živi sam kućanstvu. Prema dokazima u spisu, kao i u spisu Us-5973/2011 u kojem se odlučivalo o pravu na opskrbninu u 2010. godini, tužitelj je prema očitovanju Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Z., klasa: 730- 04/09-01/368, urbroj: 573-04-01-10-42 od 12. kolovoza 2010., u 2010. godini ostvario naknadu za rad u iznosu od 7.183,02 kn (popratna obračunska lista za tužitelja poslana uz citirano očitovanje). Stoga je visina opskrbnine u revizijskom postupku utvrđena u visini razlike između visine osnovice za određivanje opskrbnine koja iznosi 1.097,58 kn mjesečno i dijela prihoda koji mjesečno otpada na korisnika, a iznosi 598,58 kn, tako da tužitelju opskrbnina pripada u mjesečnom iznosu od 498,99 kn.

Stoga sud ocjenjuje da osporenim rješenjem koje je doneseno u postupku revizije kojim je izmijenjen iznos opskrbnine koja tužitelju pripada od 498,99 kn mjesečno nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.

Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore tužitelja iznesene u tužbi u svezi prihoda koji ulaze u izračun imovinskog cenzusa za 2010. godinu, budući da je u smislu odredbe članka 97. Zakona relevantna činjenica od utjecaja na opskrbninu koliki je iznos koji je ostvaren s osnove rada tužitelju isplaćen u 2010. godini. Uz navedeno, tužitelju se napominje da se prema Zakonu o izvršavanju kazne zatvora, razlikuju naknade za rad i nagrade, te da se prema podacima spisa kod tužitelja se ne radi o ostvarenoj nagradi u 2010. godini, već o ostvarenoj naknadi za rad. Nagrada za rad zatvorenika utvrđuje se u skladu s odredbom članka 84. stavkom 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine, broj 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11.), prema kojem se zatvorenika koji se ističe osobitim učincima rada može izvanredno nagraditi u skladu s Pravilnikom o radu i strukovnoj izobrazbi, popisu i opisu poslova zatvorenika, te naknadi za rad i nagradi (Narodne novine, broj 24/02., 43/02., 55/10.), koji u članku 15. propisuje da rad zatvorenika ocjenjuje mjesečno strukovni učitelj koji o tome izvješćuje stručni tim. Na prijedlog stručnog tima, upravitelj kaznionice, odnosno zatvora najmanje jedan put u 6 mjeseci utvrđuje popis zatvorenika koji su ostvarili uvjete za novčanu nagradu, te određuje visinu nagrade. Nagrada za rad zatvorenika ne može iznositi više od 20% od naknade za rad zatvorenika za puni fond sati u redovnom radnom vremenu.

Stoga Sud ocjenjuje da je osporeno rješenje doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, a navodima iznesenim u tužbi tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja.

Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92. i 77/92.), koji se primjenjuje temeljem prijelazne odredbe članka 90. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10. i 143/12.) tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 6. veljače 2014.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Blaženka Drdić, v.r.

mr. sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.