Kž-8/2014-3 · Županijski sud u Bjelovaru

Kž-8/2014-3

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mladena Piškorca kao predsjednika vijeća, te Ivanke Šarko i Antonije Bagarić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Draženke Crnković, u kaznenom predmetu protiv opt. D. K., zbog kaznenog djela iz čl. 226. Kaznenog zakona, rješavajući žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici broj K-DO-469/13-26 protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj K-467/13-8 od 3. prosinca 2013. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2014. godine,

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, te se ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinski sud u Virovitici, po sucu pojedincu na osnovi čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN br: 152/08, 76/09 i 80/11, 143/12 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), opt. D. K. oslobodio je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, obijesnom vožnjom u cestovnom prometu iz čl. 226. st. 1. Kaznenog zakona – ("Narodne novine" br. 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11). Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/98 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je podnio općinski državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Iz pismenog podneska ŽDO u Bjelovaru broj KŽ-DO-9/14 proizlazi da je spis bio na razgledanju sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08.

Žalba državnog odvjetnika je ocijenjena osnovanom.

S pravom se u žalbi državnog odvjetnika prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja iz pobijane presude. Tako se prigovara da je sud na temelju utvrđenih činjenica pogrešno zaključio da se u ponašanju optuženika ne nalazi teško kršenje prometnih propisa, jer iako je on upravljao automobilom pod bitnim utjecajem alkohola, njegova vožnja nije odudarala od uobičajene i očekivane vožnje za osobe koje su inače pod utjecajem alkohola, posebno kada se ima u vidu da do sada nije osuđivan u prekršajnom ili kaznenom postupku za teško kršenje prometnih propisa.

Naime, sud prilikom pravne ocjene utvrđenih činjenica u postupku zanemaruje da se kazneno djelo obijesna vožnja u cestovnom prometu sastoji od četiri modaliteta kršenja propisa o sigurnosti prometa, kojima se izaziva opasnost za život ili tijelo ljudi, zbog čega se počinitelje kažnjava samo za ugrožavanje koje nije dovelo do težih posljedica. Prvi od takva četiri kršenja propisa o sigurnosti prometa predstavlja vožnja u stanju nesposobnosti za vožnju, jer je zakonodavac propisao da je takva nesposobnost izazvana ako koncentracija alkohola u krvi iznosi najmanje 1,50 g/kg i taj vid kaznenog djela upravo se optuženiku u postupku stavlja na teret. Upravo utvrđene činjenice u postupku već za sada govore da je optuženik vozio u stanju nesposobnosti za vožnju i pritom je grubo kršio propise o sigurnosti prometa na cestama. Proizlazi da je postupao protivno odredbama čl. 199. st. 2. i čl. 57. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer da zbog nesposobnosti za vožnju zbog utjecaja alkohola nije propustio vozilo koje je dolazilo iz suprotnog smjera i zadržavalo pravac kretanja, već je skrenuo na lijevi kolnički trak i pritom je udario svojim automobilom u nailazeći automobil, čime je konkretno ugrozio cestovni promet, ali bez težih posljedica. Takve okolnosti sadržane u postupanju optuženika sud u pobijanoj presudi pogrešno ocjenjuje i daje im pogrešan pravni značaj.

Naime, iz razloga pobijane presude proizlazi da sud ocjeni utvrđenih činjenica pristupa na pogrešan način, jer u načinu vožnje optuženika ne nalazi elemente obijesti, pa njegovu vožnju ne vidi kao posebno ekscesnu, a niti ranije postupanje optuženika u prometu ne nalazi opasnim, već, ovo djelo cijeni kao izuzetak u njegovom ponašanju u prometu. Međutim, takav pristup je pogrešan jer kao što je već naglašeno radi se o prvom od četiri opisana modaliteta navedenog kaznenog djela, gdje zakonodavac očito elemenat obijesti poistovjećuje sa teškim kršenjem propisa o sigurnosti prometa i to upravo tada kada se radi o nesposobnosti za vožnju uslijed utjecaja alkohola uz određenu koncentraciju (od najmanje 1,50 g/kg alkohola u krvi) i kada zbog toga dolazi do izazivanja konkretne opasnosti za život ili tijelo drugih osoba. Stoga s pravom državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je optuženik teško kršio propise o sigurnosti prometa, misleći na blanketnu odredbu o koncentraciji alkohola u krvi i na kršenje daljnje blanketne odredbe o radnji skretanja na suprotni kolnički trak, čime je onemogućio nesmetan prolazak vozila iz suprotnog smjera, s kojim se sudario, te da samo pukim slučajem nije došlo do težih posljedica izazvanih za život ili tijelo ljudi u nailazećem automobilu.

Slijedom iznesenog, za opstojnost kaznenog djela u navedenom modalitetu, kako se to optuženiku inkriminira, odlučna je činjenica da se radi o vožnji u stanju nesposobnosti za vožnju, kao što je to u konkretnom slučaju, jer je izazvana trošenjem alkohola upravo iznad one granice koju je zakonodavac propisao kao minimalnu, što govori da se radi o grubom

kršenju blanketnog propisa i da je uslijed toga došlo do konkretnog ugrožavanja sigurnosti prometa.

Dakle, prihvačajući žalbu državnog odvjetnika, valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.

U ponovljenom postupku sud će ponovno izvesti već sve ranije izvedene dokaze, koje će nakon toga pravilno ocijeniti akceptirajući primjedbe drugostupanjskog suda iz ove odluke, a nakon toga će na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijeniti kazneni zakon. Slijedom svih iznesenih razloga, odlučeno je kao u izreci (čl. 483. i čl. 484. st. 1. ZKP/08).

U Bjelovaru, 13. veljače 2014. godine

ZAPISNIČARKA

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Draženka Crnković

Mladen Piškorec