Rev-1842/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1842/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husineca kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Veseljka Šeparovića, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja D.A. iz Z., koga zastupa M.S., odvjetnica iz Z., protiv tuženika A.-H. . iz Z., OOUR Unutrašnja trgovina u Z., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 25. veljače 1992. br. Gž 950/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 1991.g. br. Pn 708/90, u sjednici održanoj dana 8. prosinca 1992.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e:

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju na ime kamata iznod od 12.893,25 dinara (12.893 HRD) zajedno sa zateznim kamatama, te naknaditi mu parnični trošak. Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Tužitelj je odgovorio na reviziju poričući njezine navode predloživši da ona bude odbijena. Traži trošak postupka revizije.

Revizija nije osnovana.

Tuženica nije u pravu kad u reviziji ističe da sud drugoga stupnja nije ocijenio navode njezine žalbe koji su od odlučnog značaja, jer je naprotiv taj sud u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP, koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" br. 53 od 8. listopada 1991., preuzet kao zakon Republike Hrvatske, ocijenio spomenute navode tuženičine žalbe. Sudovi nižega stupnja dosudili su tužitelju kamatu temeljem odredbe čl. 16. st. 2. toč. 4. i st. 3. Zakona o osnovama poslovanja organizacija udruženog rada u području prometa robe i usluga u prometu robe i o sistemu mjera kojima se sprečava narušavanje jedinstva jugoslavenskog tržišta na tom području "Sl. list SFRJ" br. 43/76, 23/79, 54/81, 20/84 i 43/86 na unaprijed plaćenu cijenu za motorno vozilo. Po prije spomenutom zakonskom propisu organizacija udruženog rada čini djelo špekulacije ako prodaju robe uvjetuje izričito ili prešutno uplatom unaprijed određenog iznosa novčanih sredstava, pa nakon isporuke robe pri konačnom obračunu ne prizna odnosno ne obračunava kupcu odgovarajuće kamate na uplaćeni iznos.

U ovom sporu je utvrđeno da je tuženica jednostrano i prešutno uvjetovala plaćanje unaprijed cijene za motorno vozilo koje je prodala tužitelju.

Nije sporno da je cijena za vozilo bila garantirana, te da prilikom konačnog obračuna tuženica nije tužitelju obračunala odgovarajuće kamate na uplaćeni iznos.

Tuženica u reviziji ističe da u konkretnom situaciji ne postoji djelo špekulacije predviđeno prije spomenutom zakonskoj odredbom, jer da bi to djelo postojalo da mora biti narušeno načelo jednake vrijednosti davanja predviđeno u čl. 15. Zakona o obveznim odnosima. Takav njezin stav nije osnovan. Smisao je naime, odredbe čl. 16. st. 2. toč. 4. i st. 3. prije spomenutoga Zakona u tome da se prodavaoca koji koristi nestašicu pojedinih roba na tržištu potakne da što prije ispuni svoju obvezu prema kupcu. Cilj te odredbe nije uspostavljanje načela jednake vrijednosti davanja, već zaštita kupca od jednostranih akata prodavatelja kojima ga on makar i prešutno prisiljava da unaprijed plati cijenu za određenu robu. Ta odredba ima i kazneni karakter za prodavaoca koji koristi nestašice pojedinih roba na tržištu i uvjetuje plaćanje cijene unaprijed.

Na to nema utjecaja činjenica što je tuženica isporučila tužitelju vozilo po garantiranoj cijeni.

Iz svih navedenih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo, pa je stoga reviziju tuženice kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

Trošak odgovora na reviziju nije dosuđen, jer nije bio potreban za vođenje parnice.

U Zagrebu, 8. prosinca 1992.

Predsjednik vijeća:

August Husinec, v.r.