Legislator Case Law & Legislation
Rev-130/1998-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal on unpaid wage difference, ruling employee entitled only to minimum wage for December 1995.

Case Number Rev-130/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court judgment ordering the employer to pay a wage difference. The appellant, an employee, argued for a higher wage based on a general act, but the courts ruled he was only entitled to the minimum wage for December 1995 because the employer could not pay more. The court affirmed this decision, stating that the legal conditions for the minimum wage were met and the appellant's claim for a higher amount was unfounded.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 62. st. 1. Zakona o radnim odnosima; Čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku: When an employer cannot pay above the minimum wage, the employee is legally entitled only to the minimum wage, and an appeal claiming otherwise is dismissed as unfounded.

Keywords

AI generated
minimum wage entitlement wage difference claim labor law application appeal dismissal December 1995 wages

Cited Legislation

AI generated
Čl. 62. st. 1. Zakona o radnim odnosima
Prema odredbi čl. 62. st. 1. Zakona o radnim odnosima (pročišćeni tekst - "Narodne novine", br.
Čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br.
Čl. 386. Zakona o parničnom postupku
Čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 130/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. koga zastupa punomoćnik M. G., protiv tuženika T. d.o.o. V., koga zastupa punomoćnik Ž. V.-P., odvjetnik iz V., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 8. listopada 1997. br. Gž-848/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 14. siječnja 1997. br. P-756/96, u sjednici održanoj 12. veljače 1998.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja S.M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"I Tuženik T. d.o.o. V. dužan je tužitelju S.M. iz F. isplatiti s naslova razlike plaće ukupan iznos od 1.518,00 kn (tisućupetstoosamnaest kuna) sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:

- 759,00 kn (sedamstopedesetidevet kuna) počam od 16. prosinca 1995. do isplate,

- 759,00 kn (sedamstopedesetidevet kuna) počam od 16. veljače 1996. do isplate, a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Sa preostalim dijelom postavljenog tužbenog zahtjeva, iznad dosuđenog pod I. ove izreke, tužitelj se odbija."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena drugostupanjska presuda.

Protiv te drugostupanjske presude izjavio je tužitelj reviziju iz koje slijedi da tu presudu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače odnosno ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.

Tužitelj je tuženikov zaposlenik, a iznos na koji se odnosi tužiteljeva revizija predstavlja razliku između minimalne plaće i plaće određene općim aktom tuženika za mjesec prosinac 1995. godine. Tu su razliku nižestupanjski sudovi odbili dosuditi tužitelju.

Dana 11. siječnja 1996. je uprava tuženika donijela odluku da se svim tuženikovim radnicima i za mjesec prosinac 1995. isplati plaća u visini minimalne plaće. Nižestupanjski su sudovi ocijenili da za taj mjesec tužitelj zaista nema pravo na plaću višu od minimalne. Neopravdano revident smatra da su pri tome pogrešno primijenili materijalno pravo.

Prema odredbi čl. 62. st. 1. Zakona o radnim odnosima (pročišćeni tekst - "Narodne novine", br. 25/92) koji je važio do 31. prosinca 1995. (čl. 244. i 245. Zakona o radu - ("Narodne novine", br. 38/95, 54/95 i 65/95 - citirano: ZOR), radnici imaju pravo na minimalnu plaću kad organizacija, odnosno poslodavac nije u mogućnosti svojim poslovanjem radnicima osigurati plaću u visini utvrđenoj općim aktom, odnosno ugovorom o zapošljavanju. Da bi došlo do primjene te zakonske odredbe dovoljno je da se ostvare u njoj predviđene pretpostavke, a one su se u ovoj pravnoj stvari i ostvarile. Prema tome, tužitelj je za mjesec prosinac 1995. a u skladu s tada važećim propisima ostvario pravo na plaću u visini minimalne plaće, pa je pogrešno njegovo shvaćanje izraženo u reviziji da je početak primjene ZOR doveo do toga da je njegova plaća za spomenuti mjesec postala veća.

Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), presuđeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 12. veljače 1998.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.