Rev-145/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 145/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz Z., K. F. iz Z., koje zastupa punomoćnik I. O.,odvjetnik iz Z.,uz sudjelovanje umješača K. L. iz N., protiv tuženice K. E. iz N., koju zastupa punomoćnik dr. A. S.,odvjetnik iz Đ., radi utvrđenja nepostojanja sporazuma, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Sisku od 13. srpnja 1989.godine broj Gž-817/1989-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novskoj od 26. svibnja 1988.godine broj P-154/1986-l6,u sjednici održanoj dana 5.rujna 1990.godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda, kojom su tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevom, koji glasi:

"Utvrđuje se da između parničnih stranaka tužitelja K. F. i I. M. i tužene K. E. ne postoji u ostavinskom postupku sporazum nasljednika o diobi i uručenju imovine u cjelini ili dijelovima. Obvezuje se tužena da naknadi tužiteljima trošak spora."

Protiv drugostepene presude tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se nižestepene presude preinače i usvoji tužbeni zahtjev odnosno da se iste presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Javno tužilaštvo Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nižestepeni sudovi nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP), jer nižestepene presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude ovom sporu.

Utvrđeno je, da su zakonski nasljednici iza pok. I. K. iz N., ujedno stranke u ovoj parnici, u ostavinskom spisu prvostepenog suda br. O-273/85 najprije dale nasljedničku izjavu, da se prihvaćaju nasljedstva iza umrlog supruga i brata, a potom da je ostavinska imovina uručena zakonskim nasljednicima prema njihovom sporazumu kojim su stranke priznale supruzi ostavitelja - tuženici na ime bračne tečevine 1/2 dijela ostavinske imovine s time, da je prethodno na zapisniku utvrđeno rodoslovlje i ostavinska imovina. Nadalje je utvrđeno, da su stranke o svojim pravima bile poučene od uredujućeg suca, te da su stranke izjavile da su rješenje razumjele i da se na isto neće žaliti, te su potpisale zapisnik.

Sporazum o veličini nasljednih dijelova unesen je u rješenje o nasljeđivanju protiv kojeg su se tužitelji žalili, ali su sa žalbom odbijeni po drugostepenom sudu.

Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su pravilno ocijenili, da tužitelji nisu bili u bitnoj, zabludi u smislu odredbe čl. 61. Zakona o obveznim odnosima, a niti su naveli u čemu bi se ta zabluda sastojala, prilikom davanja nasljedničkih izjava i sporazuma oko veličine nasljedničkih dijelova na ostavinskoj imovini, s obzirom da im je bila poznata ostavinska imovina, kao i veličina njihovog udjela u toj imovini.

Nižestepeni sudovi su pravilno ocijenili, da su stranke u smislu odredbe čl. 225. st. 3. u svezi s čl. 173. Zakona o nasljeđivanju mogle zaključiti sporazum o veličini nasljedničkih dijelova na ostavinskoj imovini i da je sporazum zaključen u skladu s odredbom čl. 322. ZPP.

Neosnovano se prigovara u reviziji, da se tužitelji nisu mogli odreći prava na žalbu budući da se u smislu odredbe čl. 173. Zakona o nasljeđivanju u svezi s odredbom čl. 349. st. 1. ZPP stranka može odreći prava na žalbu po objavljivanju sadržaja izreke u ovom slučaju rješenja o nasljeđivanju a to je u ovom slučaju sporazum o veličini nasljedničkih dijelova.

Navodi revizije u kojima se pobija ocjena izvedenih dokaza i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u prvostepenoj presudi ne mogu se uzeti u razmatranje budući da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija ne može izjaviti prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 5. rujna 1990.

Predsjednik vijeća:

Mr. Hrvoje Momčinović v.r.