Gž Ovr-1259/2016-1 · Županijski sud u Splitu
Legislator summary
AI generatedŽupanijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Svjetlani Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice S. D. iz K. S., …zastupane po punomoćniku A. Ć., odvjetniku u S., protiv ovršenice I. Š. iz S., Č. glavica 12, OIB…, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Ovr-7455/11 od 30. ožujka 2016., dana 08. rujna 2016.,
Legislator headnote
AI generatedGž Ovr-1259/2016-1 · Županijski sud u Splitu: Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), koji se primjenjuje temeljem odredbe 19. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03 i 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje: OZ), predlažući da suda drugog stupnja pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Odgovor na žalbu nije podnesen.
Full text
Gž Ovr-1259/2016
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Svjetlani Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice S. D. iz K. S., …zastupane po punomoćniku A. Ć., odvjetniku u S., protiv ovršenice I. Š. iz S., Č. glavica 12, OIB…, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Ovr-7455/11 od 30. ožujka 2016., dana 08. rujna 2016.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj Ovr-7455/11 od 30. ožujka 2016.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem utvrđeno je da je dovršena ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr- 7455/11 od 19. prosinca 2011. godine.
Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), koji se primjenjuje temeljem odredbe 19. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03 i 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje: OZ), predlažući da suda drugog stupnja pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.
Iz stanja spisa proizlazi da je u predmetnoj pravnoj stvari određena ovrha novčanoj tražbini ovršenika i to na mirovini ovršenika. Rješenje o ovrsi je dostavljeno na provedbu ovršenikovom dužniku, odnosno Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dana 17. srpnja 2013., te sud prvog stupnja smatra da su time provedene sve ovršne radnje ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika, sukladno odredbama čl. 152. st. 1.i čl. 162. st. 1. u vezi sa čl. 150. st. 1. i čl. 172. OZ-a. Sud prvog stupnja nadalje navodi da daljnja provedba ovrhe na tom predmetu ovrhe ne zahtijeva nikakav angažman suda, već je ovršenikov dužnik taj koji provodi ovrhu sve dok tražbina ne bude namirena. Kako ovrhovoditelj nije imao daljnjih prijedloga za provedbu ovrhe, nego je zatražio da se tražbina evidentira u očevidniku, to je sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 68. st. 2. OZ-a pravilno odlučio kao u izreci.
Naime, kod ovrhe na plaći odnosno drugim stalnim novčanim primanjima prema odredbi čl. 172. OZ-a primjenjuju se odredbe odjeljka 1. do 3. Glave dvanaeste OZ-a, dakle i odredba čl. 150. st. 1. OZ-a prema kojoj se ovrha na novčanoj tražbini provodi pljenidbom i prijenosom.
Dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku provedena je zapljena, dok se prijenos, u smislu odredbe čl. 162. st. 1. OZ smatra provedenim dostavom ovršenikovu dužniku rješenja kojim je prijenos određen, odnosno dostavom rješenja kojim se nalaže prijenos zaplijenjenih sredstava.
Stoga kod ovrha na stalnim novčanim primanjima, prijenos predstavlja posljednju ovršnu radnju, pa ukoliko ovršenikov dužnik ne bi postupio i ne bi izvršio prijenos, tada bi ovrhovoditelj imao pravo tražiti naplatu dužnih iznosa od ovršenikova dužnika.
Kako u odredbama OZ-a kod ovrhe na stalnim novčanim primanjima nisu propisana bilo kakva ograničenja glede mogućnosti donošenja rješenja o dovršenju ovrhe, to se ovrha smatra dovršenom provedbom posljednje ovrhe radnje, dakle dostavom ovršenikovu dužniku rješenja o prijenosu (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev x 110/2012-2 od 03. srpnja 2013.).
Slijedom navedenog, ovrhovoditelj u žalbi nije iznio razloge koji bi doveli u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog prvostupanjskog rješenja.
Kako ovaj sud nije našao da su u pobijanom rješenju i postupku koji mu je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP u vezi sa čl. 19. st. 1. OZ-a, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje po osnovi odredbe čl. 380. točka 2. ZPP-a.
U Splitu, dana 08. rujna 2016.
SUDAC:
Svjetlana Vidović, v. r.
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
Zlata Brdar