Gzp-525/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 525/07-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Davorki Lukanović Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja T. J. iz S., zastupanog po punomoćniku J. O. J., odvjetnici iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 6. kolovoza 2007., dana 15. studenog 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Pž-1122/05 (poslovni broj prvostupanjskog spisa P-4556/00) u roku od 3 mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju T. J. iz S., …, u iznosu od 9.000,00 (devettisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 6. kolovoza 2007. podnio ovom sudu temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07 – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-1125/05.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 4556/00 i očitovanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 27. rujna 2007. utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/91 - dalje: Ustav).

Predmetni postupak pokrenut je 3. listopada 2000. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu tužbom tužitelja T. J. iz S., predlagatelja u ovom postupku, protiv tuženika A. n.-i. d. Z., radi povrede autorskih prava i naknade štete.

U postupku pred prvostupanjskim sudom održane su sljedeće radnje:

Na prvom ročištu od 2. svibnja 2001. na tuženik je dao odgovor na tužbu.

Na ročištu od 11. srpnja 2001. stranke su raspravljale o meritumu spora te je tužitelj predao u spis podnesak kojim se očitovao na navode odgovora na tužbu.

Na ročištu od 30. listopada 2001. i 7. svibnja 2002. raspravljalo se o prijedlogu za spajanje predmetnog spisa sa spisom posl. broja P-4555/00.

Ročište od 3. srpnja 2002. odgođeno je zbog nepristupa stranaka.

Na ročištima od 15. listopada 2002. i 3. prosinca 2002. stranke su raspravljale o meritumu spora.

Ročište od 18. veljače 2003. odgođeno je te je naloženo tužitelju da sam pribavi relevantne podatke od V. l..

Zbog nemogućnosti pribavljanja relevantnih podataka odgođeno je i ročište od 17. rujna 2003.

Ročišta od 2. prosinca 2003. i 18. prosinca 2003. i 22. siječnja 2004.odgođena su zbog nepristupanja uredno pozvanog svjedoka.

Na ročištu od 4. ožujka 2004. saslušan je tužitelj.

Na ročištu od 30. ožujka 2004. određeno je da će se na idućem ročištu saslušati po tužitelju predloženi svjedoci.

Podneskom od 5. srpnja 2004. tužitelj je dostavio adrese svjedoka.

Na ročištu od 14. rujna 2004. saslušani su pristupjeli svjedoci, dok je ročište od 28. listopada 2004. odgođeno zbog nepristupa pozvanog svjedoka.

Na ročištu od 7. prosinca 2004. glavna rasprava je zaključena, a na ročištu od 22. prosinca 2004.objavljena je presuda posl. broja P-4556/00 kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

Protiv naveden presude žalbu je 30. listopada 2004. izjavio tuženik, a tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu 18. siječnja 2005.

Povodom žalbe tuženika spis je dostavljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske 22. veljače 2005. i evidentiran pod poslovnim brojem Pž-1122/05.

U trenutka odlučivanja o zahtjevu predlagatelja za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u postupku koji se vodi pod posl. brojem Pž-1122/05 još nije donio drugostupanjsku odluku.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u ovom predmetu, odlučno kod ocjene da li predlagatelju pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se razdoblje od dana podnošenja tužbe u predmetnom parničnom postupku 3. listopada 2000. do 15. studenog 2007. kao dana donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku, što ukupno iznosi 7 godina, 1 mjesec i 12 dana.

Prema ocjeni ovog suda, usprkos tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao brojne procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka i kontinuirano radio na prikupljanju činjenične građe za donošenje odluke te na koncu i donio meritornu odluku, vođenje predmetnog sudskog postupka, koji nema elemente složeno strukturiranog predmeta, u s sedmogodišnjem trajanju, a da o njemu još nije pravomoćno odlučeno, nema karakter učinkovito i ažurno vođenog postupka.

Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je i sam tužitelj svojim procesnim držanjem u tijeku same parnice doprinio duljini trajanja postupka u izvjesnoj mjeri i to na način što nije naznačio i priložio već u tužbi sve dokaze na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev te što nije ažurno postupao po nalozima suda (dostavljao tražene podatke u ostavljenom roku, već sa zakašnjenjem) pa je time doprinio njegovom duljem trajanju.

Zaključno, obzirom na navedena utvrđenja, usprkos utvrđenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja predmetnog parničnog postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da neažurno i neučinkovito postupanje sudova jest, u pretežitom dijelu,

čega je u

razlog neopravdano dugotrajnom vođenju predmetnog parničnog postupka, slijedom konkretnom slučaju, povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, posebice cijeneći doprinos predlagatelja ukupnom trajanju postupka, uz istodobno uvažavanje gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. studenog 2007.

Sutkinja:

Davorka Lukanović Ivanišević, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.