II Kž-496/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 496/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. D. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona i drugih, odlučujući o žalbi optuženog V. D., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 19. rujna 2012. broj Kv-163/12 (K- 48/11), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. listopada 2012.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog V. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. D. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ) i drugih, produljen je pritvor protiv optuženog V. D. iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju I. S., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se pritvor protiv optuženika ukine, podredno da se zamijeni mjerama opreza iz članka 90. ZKP/97.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog V. D. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove propisane u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP/97.

II Kž 496/12-4

Imajući na umu da je optuženi V. D. prema navodima pravomoćne optužnice osnovano sumnjiv da je prodajom najmanje 50 grama heroina i 44 grama speeda počinio kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. KZ, dakle, istovrsno onome za koje je već pravomoćno osuđen, i to na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, tada je očito da ranija osuđivanost na njega nije specijalnopreventivno djelovala. Kada se uz to uzme u obzir da je ovaj optuženik nezaposlen i bez redovnih prihoda, s pravom zaključuje prvostupanjski sud da je protiv njega i nadalje nužna primjena mjere pritvora iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP/97 radi otklanjanja iteracijske opasnosti, dok se ista svrha ne bi mogla ostvariti primjenom nijedne od mjera opreza iz članka 90. ZKP/97, kako to sugerira žalitelj.

Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u sumnju žalbenim navodima kojima se preocjenjuju okolnosti zbog kojih je prvostupanjski sud izveo, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispravan, zaključak o postojanju iteracijske opasnosti na strani optuženika, dok žalbeni navodi kojima se pobija postojanje osnovane sumnje i preocjenjuju spisu priležeći dokazi nisu od utjecaja kod odlučivanja o žalbi protiv rješenja o pritvoru. Ovo stoga što je kod tog odlučivanja dostatan relevantan stupanj osnovane sumnje koji, kao što je već navedeno, proizlazi iz pravomoćne optužnice, dok drugostupanjsko vijeće u toj situaciji nije ovlašteno upuštati se u preispitivanje činjeničnih utvrđenja i kaznene odgovornosti optuženika.

Ni okolnost da je optuženik otac dvoje maloljetne djece nije od utjecaja prilikom preispitivanja opravdanosti daljnje primjene mjere pritvora. Ta će mu se okolnost, međutim, moći uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne u slučaju osuđujuće presude.

Neosnovano žalitelj upire i na povredu načela razmjernosti isticanjem duljine svog dosadašnjeg boravka u pritvoru od 24. srpnja 2011. Naime, prilikom ocjene o povredi tog načela valja uzeti u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima sud raspolaže, može očekivati i potrebe određivanja i trajanja pritvora pa, uzevši u obzir sve navedeno, načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno. Budući da žalbom optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 398. stavak 4. ZKP/97, pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP/97, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 17. listopada 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.