Legislator Case Law & Legislation
IV Kž-92/2007-3 AI generated

Criminal appeal dismissed; sufficient suspicion of attempted fraud against company upheld despite factual errors.

Case Number IV Kž-92/2007-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by the defendant company against the District Court's decision to initiate criminal proceedings. The company argued that the factual findings regarding the amount of illicit gain were incorrect and that the evidence did not prove intent. The court ruled that the first-instance court correctly established a sufficient degree of reasonable suspicion based on the available evidence, noting that a typographical error in the indictment did not invalidate the procedural decision.

Legislator headnote

AI generated

čl. 187. ZKP; čl. 398. st. 3. ZKP: The appellate court may dismiss an appeal if the lower court's decision is based on sufficient reasonable suspicion, even if minor factual inaccuracies or typographical errors exist in the indictment, provided no fundamental legal violations occurred.

Keywords

AI generated
criminal appeal dismissal reasonable suspicion standard attempted fraud in business corporate criminal liability typographical error in indictment procedural error review insufficient evidence argument

Cited Legislation

AI generated
čl. 190. st. 2. ZKP
Pobijanim rješenjem, izvanraspravno je vijeće Županijskog suda u Zagrebu, temeljem čl. 190. st. 2. ZKP, odredilo provođenje istrage protiv okrivljenog trgovačkog društva „K.“ d.o.o.
čl. 293. st. 2. KZ
i I., kao svojim odgovornim osobama, počinilo kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. KZ.
čl. 33. KZ
čl. 3. st. 1. i 2. ZOPOKD
čl. 399. u svezi s čl. 373. st. 1. ZKP
čl. 187. ZKP
čl. 5. st. 1. ZOPOKD
Kako se odgovornost pravne osobe, sukladno čl. 5. st. 1. ZOPOKD, temelji na krivnji njezine odgovorne osobe, to se žalitelj, u dijelu u kojem ponavlja obranu okrivljenika S.
čl. 398. st. 4. ZKP
nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, ispitivanjem kojeg, sukladno čl. 398. st. 4. ZKP, ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl.
čl. 398. st. 3. ZKP
ZKP, ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 398. st. 3. ZKP riješeno kao u izreci.

Cited Case Law

AI generated
Rješenje IV-Kž-112/06 od 23. siječnja 2007.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 92/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog trgovačkog društva „K.“ d.o.o., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenog trgovačkog društva „K.“ d.o.o., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 14. studenog 2007. godine, broj Kv-435/07 (Kio-179/06), u sjednici održanoj dana 8. siječnja 2008. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okrivljenog trgovačkog društva „K.“ d.o.o. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, izvanraspravno je vijeće Županijskog suda u Zagrebu, temeljem čl. 190. st. 2. ZKP, odredilo provođenje istrage protiv okrivljenog trgovačkog društva „K.“ d.o.o. zbog kaznenog djela pokušaja prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona („Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06-dalje KZ), te u svezi s čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ( „Narodne novine“, broj 151/03 i 110/07-dalje ZOPOKD) .

Protiv navedenog rješenja žali se okrivljeno trgovačko društvo putem branitelja V. M., odvjetnika iz Z., kako navodi zbog svih žalbenih razloga, a zapravo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje preinači na način da se istražni zahtjev protiv okrivljenog trgovačkog društva odbije kao neosnovan. Sukladno čl. 399. u svezi s čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06; u daljnjem tekstu: ZKP) spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje, koje je u svom očitovanju od 3. prosinca 2007. godine br. KŽ-DO-2053/07, predložilo žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu.

Žalba nije osnovana.

IV Kž 92/07-3

Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi pravilnim i osnovanim zaključak suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju postoji dostatan i relevantan stupanj osnovane sumnje da je okrivljeno trgovačko društvo „K.“ d.o.o. postupilo na način pobliže opisan pod toč. 5. istražnog zahtjeva državnog odvjetnika.

Naime, iako je u pobijanom rješenju sud prvog stupnja nepotrebno naveo svu dokumentaciju koja prileži spisu, pa tako i onu koja se ne odnosi na predmetnu inkriminaciju, što pravilno akceptira žalitelj, navedeno nije od utjecaja na osnovanost pobijanog rješenja, budući iz dokaza i podataka priležećih spisu, također naznačenih u pobijanom rješenju, proizlazi, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, potreban stupanj osnovane sumnje, propisan čl. 187. ZKP, da je okrivljeno trgovačko društvo postupilo na način opisan pod toč. 5. rješenja o provođenju istrage.

Osnovanost tog zaključka žalitelj neuspješno pobija tvrdnjom da su „due-dilligence“, ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 16. travnja 2004. i ugovor o jamstvu sačinjeni po želji oštećenika i u njegovu korist, a ne na njegovu štetu, pa kao takovi, po prirodi stvari, ne mogu ukazivati na postojanje osnovane sumnje da bi okrivljeno trgovačko društvo, zajedno s okrivljenicima S. i I., kao svojim odgovornim osobama, počinilo kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. KZ. Međutim, okrivljenom trgovačkom društvu ne stavlja se na teret da su njegove odgovorne osobe sačinile dokumentaciju na štetu oštećenika, već da su u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi za okrivljeno trgovačko društvo, lažno prikazali činjenice pobliže navedene pod toč. 3. pravomoćnog rješenja od 26. listopada 2006., broj Kv-494/06 (Kio-179/06) kojim je određeno provođenje istrage protiv okrivljenika S. i I. upravo zbog postojanja osnovane sumnje da su, postupivši na gore navedeni način, počinili kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. u svezi s čl. 33 KZ.

Kako se odgovornost pravne osobe, sukladno čl. 5. st. 1. ZOPOKD, temelji na krivnji njezine odgovorne osobe, to se žalitelj, u dijelu u kojem ponavlja obranu okrivljenika S. i I. o ne postupanju s prijevarnom namjerom, upućuje na obrazloženje rješenja ovog suda od 23. siječnja 2007. godine broj IV-Kž-112/06, kojim je ocijenjena osnovanost takvih žalbenih navoda, a koje se radi nepotrebnog ponavljanja u ovom rješenju neće ponovno obrazlagati.

U preostalom dijelu žalbe tvrdi se da su okrivljenici kolateralne žrtve građanskopravnog odnosa između okrivljenika T. i oštećenika, te se osporava visina pribavljene protupravne imovinske koristi tvrdnjom da oštećenik nikada nije dao iznos od 2.143.260,00 kn, već jednu trećinu tog iznosa (oko 700.000,00 kn), pa visina protupravno pribavljene imovinske koristi ne može biti 2.143.260,00 kn, kako se to navodi u činjeničnom opisu kaznenog djela, već eventualno oko 700.000,00 kn, pri čemu se ističe da se okrivljenicima S. i I., kaznenim djelom opisanim pod toč. 3. rješenja o provođenju istrage, na koje se poziva i činjenični opis kaznenog djela iz toč. 5. koje se stavlja na teret žalitelju, terete za pokušaj zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju.

U odnosu na navedene tvrdnje, valja reći da, iako je u pravu žalitelj da je u činjeničnom opisu kaznenog djela pod toč. 5. navedeno da je okrivljeno trgovačko društvo, kaznenim djelom pod toč. 3., koje su počinili okrivljenici S. i I. kao direktori, trebalo sebi pribavitu nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 2.143.260,00 kn, a „za navedeni iznos oštetili“ oštećenika, iz čega bi, s obzirom na svršeni oblik glagola „oštetiti“, proizlazilo da iznos od 2.143.260,00 kn predstavlja visinu protupravno pribavljene imovinske koristi, iz

IV Kž 92/07-3

cjelokupne dikcije kako činjeničnog opisa toč. 5. rješenja o provođenju istrage, tako i toč. 3., na koju se poziva činjenični opis kaznenog djela iz toč. 5., kao i pravne kvalifikacije postupanja opisanog i pod toč. 3. i toč. 5. rješenja o provođenju istrage, jasno proizlazi da se okrivljenicima, pa tako i žalitelju, stavlja na teret pokušaj prijevare u gospodarskom poslovanju, pa iznos od 2.143.260,00 kn predstavlja iznos protupravne imovinske koristi koja je trebala biti pribavljena okrivljenom trgovačkom društvu, što je uostalom i navedeno u činjeničnom opisu kaznenog djela iz toč. 5. („trebalo sebi pribaviti“), a ne iznos koji je uistinu i pribavljen. Stoga, navedena očita omaška u pisanju oblika glagola „oštetiti“ u činjeničnom opisu kaznenog djela iz toč. 5. ne dovodi u pitanje osnovanost pobijanog rješenja, a koliki je iznos protupravne imovinske koristi uistinu pribavljen okrivljenom trgovačkom društvu, okolnost je koja će se utvrditi tijekom istrage.

Kako žalbom okrivljenog trgovačkog društva „K.“ d.o.o. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, ispitivanjem kojeg, sukladno čl. 398. st. 4. ZKP, ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 398. st. 3. ZKP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 8. siječnja 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v. r.

Ante Potrebica, v. r.