Revr-478/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 478/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. G. iz O., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-2157/14-2 od 9. prosinca 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu br. P-681/12-13 od 12. rujna 2014., u sjednici održanoj 27. rujna 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da isplati tužitelju iznos od 135.659,35 kuna sa zateznom kamatom na pojedine dosuđene iznose, a kako je to pobliže naznačeno u izreci prvostupanjske presude, koja teče na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 15-tog sljedećeg mjeseca za razdoblje od prosinca 2008. do kolovoza 2009. sve do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.770,00 kuna.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25713, 28/13 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tuženice nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kod toga u reviziji iz st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja - djelatne vojne osobe za isplatu dodatka na plaću s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama u razdoblju od 1. prosinca 2007. do 1. listopada 2009.

Iz sadržaja podnesene revizije vidljivo je da tuženica nije postavila određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, radi čega nisu ispunjene pretpostavke da bi se o podnesenoj reviziji moglo meritorno odlučivati. Pritom treba reći da revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravno pitanje prema odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti nagađati kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidentice koji se svode na obrazlaganje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Slijedom navedenog valjalo je reviziju tuženice odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP.

Zagreb, 27. rujna 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.