Rev-1176/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1176/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Mirjani Magud, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. Filijala za osiguranje transporta i kredita, Z., kojeg zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnik u Z., protiv I-tužene S. K. iz P., i II-tužene M. R. iz P., koje obje zastupa punomoćnica Lj. K., odvjetnica u Puli-Poli, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1911/09-2 od 13. prosinca 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj P-1689/08-24 od 10. ožujka 2009., 31. siječnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženima S. K. i M. R., da solidarno plate tužitelju „C. o.“ d.d. Filijala za osiguranje transporta i kredita Z., Z., …, iznos od 464,29 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15.lipnja 2000. godine pa do isplate,kao i iznos od 100,00 kn na ime troškova opomene zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. srpnja 2000.godine pa do isplate, kao i da mu naknade parnični trošak u iznosu od 2.548,50 kn, a sve u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženima naknadi parnični trošak u iznosu od 2.298,11 kn, a u roku osam dana.

III. Odbijaju se tužene s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 175,00 kn.“

IV. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti reviziju i nižestupanjske odluke preinačiti odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži i određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navede razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije, u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju tužitelj, osim što se u reviziji formalno pozivaju na odredbu čl. 382. st. 2. nije određeno naveo materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju je riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

Naime, kako je riječ o tzv. izvanrednoj reviziji, Vrhovni sud nije ovlašten sam kreirati (formulirati) pravno pitanje i pronalaziti razloge zbog kojih bi pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revizija tužitelja se u bitnome svodi na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja i izvedenih pravnih zaključaka zbog čega reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP nije dopušteno izjaviti.

S obzirom da revizija tužitelja nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, jer ne sadrži niti jedno pravno pitanje zbog kojeg je jedino mogla biti podnesena, revizija tužitelja nije dopuštena.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 31. siječnja 2013.

Sudac:

Mirjana Magud, v.r.