Supreme Court allows labor dispute appeal, overturning lower court on termination of employment contract validity.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the employer's appeal against the lower courts' judgment confirming the employee's continued employment. The employer argued the lower courts failed to address why the employee missed the deadline to contest a termination, while the court found the lower courts' reasoning regarding the lack of a formal termination decision was flawed. The court ruled that the employer's letter constituted a valid termination under the Labor Law, necessitating a retrial to determine if the employee properly exercised her right to contest the termination within the legal timeframe.
Legislator headnote
AI generatedčl. 111. st. 1. i 2. Zakona o radu; čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku: A written letter from an employer stating the termination of an employment contract and the reason therefor constitutes a valid termination decision, and the absence of such a decision does not automatically preclude the employee from filing a timely claim for protection of rights.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 325/03-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca, dr. sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, Ljubice Munić i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice N. R. iz B. koju zastupa punomoćnica S. R., odvjetnica u P., protiv tuženika Z. r. c. L. d.d. iz L., koga zastupa punomoćnik Z. L., odvjetnik u G., radi utvrđenja radnog odnosa, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 20. siječnja 2003. godine, br. Gž- 320/02-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pakracu od 16. travnja 2002. godine, br. P349/01-15, u sjednici održanoj dana 25. ožujka 2004. godine,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tuženika Z. r. c. d.d. L. i ukidaju presude Županijskog suda u Požegi od 20. siječnja 2003. godine, broj Gž-320/02-2 i Općinskog suda u Pakracu od 16. travnja 2002. godine, broj P-349/01-15, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se prema tuženiku Z. r. c. L. iz L., da je ugovor o radu zaključen 01. ožujka 2001. godine između tužiteljice N. R. iz B. i tuženika i dalje na snazi, te da joj po tomu ugovoru radni odnos i dalje traje, pa je slijedom toga tuženik dužan tužiteljicu vratiti na rad i priznati joj sva prava iz radnog odnosa počevši od 10. studeni 2001. godine, pa nadalje, do ponovno povrataka na posao.
II. Nalaže se tuženiku Z. r. c. L. iz L., da tužiteljici N. R. iz B. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.220,00 kuna, u roku od 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe."
Sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku presudu.
Tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92 i 112/99; dalje ZPP), i pogrešne primijene materijalnog prava uz prijedlog da se nižestupanjske presude preinače i odbije tužbeni zahtjev ili ukinu.
Na reviziju nije odgovoreno, niti se o njoj izjasnilo nadležno Državno odvjetništvo. Revizija je osnovana.
Revident je istakao da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer u pobijanoj presudi nisu izneseni razlozi glede žalbenih navoda da je tužiteljica propustila u roku izjaviti zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu ugovora o radu, a dosljedno tome i pravovremeno podnijeti ovu tužbu, što da predstavlja bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.
Po odredbi čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP bitna povreda parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Stajalište je nižestupanjskih sudova da tuženik nije u skladu s odredbom čl. 111. st. 1., 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01; dalje ZR) donio odluku o otkazu ugovora o radu. Po ocjeni ovoga suda, razlozi nižestupanjskih presuda su jasni, jer ako nije donesena odluka o otkazu ugovora o radu nije mogao početi teći rok za izjavljivanje zahtjeva za zaštitu prava, zbog čega pitanje tog roka ne bi bilo odlučno za presuđenje. Stoga ovaj sud ocjenjuje da nije učinjena bitna povreda postupka na koju revident ukazuje, kao ni povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
U postupku je utvrđeno da je:
- tuženik u izvršavanju rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda od 2. kolovoza 1999. godine, br. Ovr-322/99, s tužiteljicom sklopio ugovor o radu 12. ožujka 2001. godine, na temelju kojeg je tužiteljica počela s radom 1. ožujka 2001. godine
- prvostupanjski sud, nakon što je bila ukinuta ovršna isprava rješenjem ovoga suda od 24. siječnja 2001. godine, br. Rev-188/01, obustavio ovršni postupak u odnosu na isplatu plaće tužiteljici i
- tuženik dopisom obavijestio tužiteljicu da joj s danom 10. studenim 2001. godine zaključuje radni odnos radi izvršenja sudske presude.
Stajalište je nižestupanjskih sudova da dopis tuženika o zaključenju radnog odnosa ne udovoljava uvjetima za oblik i sadržaj odluke o otkazu ugovora o radu što ga propisuje čl. 111. st. 1. i 2. ZR, zbog čega da odluka o otkazu ugovora o radu nije donesena, te je utvrđeno da radni odnos tužiteljice i nadalje traje.
Odredbom čl. 111. st. 1. i 2. ZR propisano je, da otkaz mora imati pisani oblik i u pisanom obliku mora biti obrazložen. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, iz citirane zakonske odredbe proizlazi da otkaz ugovora o radu mora sadržavati odluku o prestanku rada i razlog zbog čega se otkaz daje, sve to u pismenom obliku, dok zakonska osnova otkaza ugovora o radu ne mora biti navedena.
Iz spornog pismena tuženika proizlazi da tuženik utvrđuje da prestaje ugovor o radu br. 98/2001, kojeg je sklopio s tužiteljicom, s danom 10. 11. 2001. i to zbog izvršenja sudske presude. Dakle, navedeni dopis sadržava odluku tuženika o prestanku ugovora o radu tužiteljice i naveden je razlog zašto je takva odluka donesena, zbog čega po pravnom shvaćanju ovoga suda predstavlja otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 111. st. 1. i 2. ZR, pa su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo zaključujući suprotno. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova, u dosadašnjem postupku nisu utvrđene činjenice značajne za presuđenje u ovoj pravnoj stvari i to je li i kada otkaz ugovora o radu dostavljen tužiteljici (čl. 111. st. 3. ZR), te ako jeste, je li ona u skladu s odredbom čl. 126. st. 1. do 4. ZR u zakonskom roku zahtijevala zaštitu povrijeđenog prava. Ovisno o utvrđenju navedenih činjenica moći će se odlučiti o tužbenom zahtjevu.
Dosljedno izloženom, na temelju čl. 395. st. 2. ZPP ukinute su nižestupanjske presude i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U Zagrebu, 25. ožujka 2004. godine
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ivo Grbin, v. r.